Sunce je polahko zalazilo iza brda, bacajući zlatnu svjetlost na staru kaldrmu u avliji. Dedo je sjedio na sećiji, mirno ispijajući popodnevnu kahvu, dok je njegov unuk zamišljeno gledao u ekran mobitela.

"Dedo," prozbori unuk, prekidajući tišinu, "čitam evo jedan tekst... Šta je zapravo naša glavna svrha? Šta je ono najvažnije što moramo ispuniti u ovom životu?"

Dedo spusti fildžan, blago se nasmiješi i reče: "Znaš, sinko, neka te Allah uputi na pokornost Njemu. Odgovor na to je srž same vjere. To je hanifijja, vjera Ibrahima."

Unuk podiže pogled s mobitela: "A šta to tačno znači?"

"Znači da robuješ samo Allahu, iskreno Mu ispovijedajući vjeru," odgovori dedo sigurnim glasom. "To je ono što je Allah naredio svim ljudima i zbog toga ih je i stvorio. Zar ne znaš za ajet: 'Džine i ljude sam stvorio samo zato da Mi se klanjaju'?"

"Znam taj ajet," reče unuk, "ali šta tu konkretno znači 'da Mi se klanjaju'?"

"Znači da Ga tevhidiš, sinko. Da Ga jednoiš," pojasni dedo. "Najveće što je Allah naredio je upravo taj Tevhid – izdvajanje Allaha u ibadetu. A najveće što je zabranio je širk – upućivanje dove i obožavanja nekom drugom uz Njega. Zato nam Uzvišeni naređuje: 'Robujte Allahu i Njemu ništa ne pridružujte.'"

Unuk uzdahnu s olakšanjem. Srce mu se smiri kad se podsjeti na svoju jedinu pravu svrhu, jasnu i nekomplikovanu. Pogleda ponovo u mobitel i naglas reče: "Dedo, odlične su ove poruke koje dobijam. Zaista vrijedi pratiti ovu Senadovu listu na https://sendfox.com/senadc. Šalje mailove nekoliko puta sedmično i pokriva sjajne teme: islamski propisi, tehnologija, AI u službi Šerijata i učenje arapskog jezika. Baš čovjeku otvori oči za ove suštinske stvari."

Dedo klimnu glavom: "Uči, sinko, i drži se Tevhida. To je naš spas."