Zdravo :)
Dugo se nismo čuli, a to je posljedica mog turbulentnog 5. mjeseca u kojem sam mijenjala adresu, ali i bila na kratkom putu u Beograd kako bih se podružila s mnogo dragih ljudi, proslavila otvaranje 1. prodavaonice barefoot obuće u Srbiji Stopa.rs te gostovala u Adora Babycastu :)
Jedva čekam da podijelim s tobom tu epizodu, a u međuvremenu ostavljam link na snimku IG Live-a u kojem sam odgovorila na jako bitna pitanja o mome iskustvu i razlogu zbog kojeg promičem vježbanje/kretanje kao najbitnije za zdravlje i stopala i ostatka tijela.
Ukratko...
Moje iskustvo sa kroničnim svakodnevnim bolovima, a potom i 3 operativna zahvata deformacije čuklja (Hallux Valgusa) je nešto što ne bih poželjela ni najgorem neprijatelju.
S tobom dijelim 2 čimbenika zbog kojih vjerujem da sam upravo sebe samu dovela do kroničnih bolova i potrebe za operativnim zahvatom u 29. godini života.
1. i glavni je što NISAM STALA!
Kada mi se bolna upala pojavila imala sam 24. godine i radila sam sezonski ljetni posao. Tada nisam mogla zamisliti da odem na bolovanje i da napravim predah od fizički aktivne svakodnevice. Unatoč velikim bolovima nastavila sam raditi punom parom. Štoviše, kad sam se najesen vratila na fakultet, nastavila sam gotovo svakodnevno trenirati. Tada su mi rekli da mi se u 3 mjeseca razvila deformacija veća nego ljudima unutar 30 godina i da ću gotovo sigurno vrlo skoro trebati operativni zahvat!!
2. razlog je što se NISAM PRILAGODILA!
Unatoč ovim ozbiljnim prognozama, nastavila sam voditi fizički vrlo aktivan život misleći da radim dobro za zdravlje svoga tijela. Nažalost, svojevrsno sam ignorirala da je moje tijelo promijenjeno i da te fizičke aktivnosti trebam prilagoditi.
Sada znam da ih se nisam nužno trebala odreći, ali bi poželjno bilo da sam ubacila mikrostimulacije i vježbe za jačanje tih oslabljenih i deformiranih dijelova tijela.
I ono važnije, sada znam da je ODMOR jednako bitan kao i KRETANJE.
Dobro se sjećam tih bolova te istovremeno inata koji se javio u meni: "e neće mene bol omesti da plešem!"
Zapravo se nisam htjela odreći plesa koji sam krenula trenirati relativno kasno u životu, a koji me neopisivo ispunjavao i činio moj život ljepšim.
Zapravo nisam htjela "NESTATI". Jer ako uzmem predah ne samo da sebi oduzimam tu aktivnost, već se i udaljujem od svojih tada najbližih ljudi. Gubim tu vezu sa njima. Javljali su se oni osjećaji "straha od zaborava i odbacivanja", tj. "iskonske potrebe za prihvaćanjem".
I moram priznati da se sa svime ovime "borim" od početaka vođenja profila o zdravlju stopala, a posebno otkad sam prvi put pomislila da od najtežeg životnog iskustva izvučem najbolje i da to postaje moj životni poziv.
Bojim se uzeti predah, a da to "STAJANJE" ne znači "NESTAJANJE", tj. “kraj” i “zaborav”.
Jer “kako ću uzeti predah ako je moja tema toliko bitna i može drugima preokrenuti zdravlje i život na bolje”!?
Istovremeno sam kao svjesna da mome narušenom zdravlju i tijelu treba odmor. I da ću se nakon toga osjećati bolje i spremnije za sve što me veseli i što želim stvarati.
S druge strane, podsvijest mi to nije dozvoljavala. Upravo zbog onog dječjeg straha od odbacivanja i potrebe za prihvaćanjem.
No, eto negdje sam prelomila i odlučila napokon uzeti predah.
Trenutno prvenstveno od aktivnog objavljivanja na društvenim mrežama, a malo ću pauzirati i pisanje ovih pisamca. Možda tjedan dva, možda mjesec ili dva... Ići ću po osjećaju :) Svakako ako dobijem nalet inspiracije, podijelit ću to bez ustručavanja.
Nadalje, nakon malog predaha, radoholičar u meni će vjerojatno raditi "u pozadini". Haha nije da sam razriješila sve svoje izazove. Noup… Ali baš se osjećam živom. I jedva čekam prvo uzeti maleni predah, a onda prionuti na završni editing knjige i editing materijala za online program, pa onda možda i za YouTube kanal i Instagram i sve što će moj mozak vjerojatno u ovom periodu tek smisliti.
Ali sve u svoje vrijeme. Sada znam da sam kroz dosadašnje (teško) životno iskustvo zapravo gradila (i dalje gradim) kapacitet da idem drugačijim tempom, nekad malo brže, nekad malo sporije i da se ne raspadnem ako nije sve "po nekom tamo planu".
Sama činjenica da ti ovo pišem je za mene veliko izlaganje i dijeljenje moje ranjivosti.
Ali dijelim jer možda ovo baš tebi bude znak potvrde da je "u redu" STATI i NESTATI. Sve ono što je naše, će nam sigurno doći. Točno tada kada smo spremni.
Ako si osoba koja je sada spremna i nije dosad isprobala male akcije do zdravijih stopala a time i zdravijeg tijela, klikni na donji link...
Vodi do website-a kojeg nemam, ali sam ga stvorila u obliku PDF-a.
Jer eto, ideja mi ne nedostaje. ;)
Tu ćeš naći sve što dijelim od svog znanja i iskustva, bilo besplatno ili plaćeno.
U međuvremenu, dok se opet ne čitamo, želim ti dane ispunjene pokretom i igrom,
0 comments