Bok :)
Danas bih se osvrnula na neka uvjerenja koja su se provlačila kroz moje misli te IG profil ovih dana, a svela bih ih na jedno jedino pitanje:
Imamo li moć utjecati na vlastito tijelo ili smo genetski "osuđeni"?
Često mi kažu da je genetika jedini bitan faktor.
I sama sam se ranije puno puta pitala kako je moguće da netko tko cijeli život ekstremno opterećuje stopala (npr. sportskim aktivnostima) ili hoda u visokim petama (npr. manekenke) ili nešto treće, uopće nema ozbiljnijih problema sa stopalima.
Da nije do genetike, onda bi svaka osoba koja neadekvatno preopterećuje stopala prije ili kasnije treba operativni zahvat, a znamo da to nije slučaj. Istina je da je naše tijelo daleko kompleksnije od toga i da ovisi o itekako puno faktora.
Genetska predispozicija igra veliku ulogu. Međutim, osim same...
- genetike,
... deformacijama, i općenito disfunkciji stopala, itekako pridonose...
- nefunkcionalna obuća,
- životni stil ispunjen (ne)kretanjem te, ukoliko dođe do tih ekstrema,
- neadekvatno i veliko opterećivanje jednom oslabljenih mišića i deformiranih zglobova.
U ovom mailu ću se dotaknuti konkretnije IZBORA (NE)ADEKVATNE OBUĆE jer je obuća nešto što nosimo (pre)velik dio dana, a istovremeno olako shvaćamo izbore pri kupovini, kako za nas tako i za vlastitu djecu.
To jest, čak ne bih rekla olako, već uglavnom bez promišljanja poduzimajući akcije u skladu s onim što nam je poznato i čemu smo izloženi otkad znamo za sebe. Nažalost, to što je nešto općeprihvaćeno, ne čini to isto (naj)zdravijom i (naj)boljom opcijom.
Da smo odrasli uz minimalističku obuću kao što smo odrastali uz ovu koju većina nosi, sigurna sam da bi nam bilo što drugo bilo čudno (jer smo svi mi “robovi navika” i “onog što nam je poznato”). Na svakom ponaosob je da odluči želi li "robijati" obući i modi određene struke samo zato jer “je lako dostupno”, jer "svi to rade", jer “je netko tamo to propisao" i “jer nam je ovo ružno” ili se voditi za onime što je najbolje za vlastito zdravlje.
Za očekivati je da će (i to je veliko možda!) minimalističku obuću u obzir uzeti pojedinci koji imaju većih problema sa stopalima.
I da, od iznimne je važnosti da te osobe koje u startu imaju genetsku predispoziciju osvijeste, tj. NE zanemare činjenicu da su na neki način malo odgovornije od ovih drugih. I da ne bi smjeli prepuštati razvoj deformacija i bolova slučaju, već pokušati poduzimati barem neke akcije u svrhu bolje funkcije stopala. Pogotovo prevencije radi, kada bolova i(li) većih problema (još) nema.
ALI dakako, to ne isključuje činjenicu da osobe koje nemaju genetsku predispoziciju također mogu razviti deformaciju i(li) bolove.
Štoviše, naglasit ću sto puta ako treba…
Deformacije i bolovi nisu nužno jedini pokazatelji disfunkcionalnih stopala.
Naše tijelo je složen sustav i nikada ni jedan dio nije izoliran od ostalih, već su uvijek prisutne interakcije, bilo sa drugim dijelovima tijela, organima, sustavima ili okolišem. Tijelo nam je veoma prilagodljivo i na neki način dugo trpi sve loše što mu kroz životni vijek priuštimo. I jako često, kada jedan dio tijela ne funkcionira optimalno, to se amortizira na drugim dijelovima tijela. I sve je dobro dok je dobro.
A što kada krenu problemi?
U našoj je prirodi da reagiramo tek kad je "prekasno". I onda najčešće tražimo brzinska rješenja tog konačnog problema, a rijetko tko traži kako izliječiti uzrok. Ili, što je gore, uopće ne reagiramo, već ignoriramo.
Nekako imam osjećaj da smo se svi putem pomirili s činjenicom da je pojava bolova i disfunkcije normalna posljedica starenja.
E pa nije normalno! I krajnje je vrijeme da počnemo poduzimati nešto po tom pitanju!
I pod time, ne mislim samo na stopala jer naravno svi dijelovi tijela se "troše" starenjem. A mi itekako imamo odgovornost da svedemo bol i probleme na minimum. Na nama je da pružimo našim tijelima dovoljne količine pokreta, kvalitetnog sna/odmora te što kvalitetnije prehrane i cjelokupnog okruženja oko nas (tiče se stresa, emocija, osoba, prostora, kozmetike koju koristimo, kemikalija koje su oko nas itd.)
Ako se vratim na stopala, uvijek ću naglašavati važnost kretanja.
Možda imamo lošiju genetiku, no ona nas ne sprečava da se krećemo.
Ne sprječava nas da jačamo vlastito tijelo i radimo na poboljšanju funkcije, mobilnosti i stabilnosti.
Svjesna sam da velika većina nas pliva u oceanu svakodnevnih obveza i teško je pronaći onih 5 min za bilo što, ali znaj da je vrijeme uloženo u SEBE i VLASTITO ZDRAVLJE najbolje uloženo i nikad utrošeno vrijeme. ;)
I ako smo mi dobro i sve/svi ostalo je dobro.
I najmanje akcije se računaju. Uvijek to imaj na umu.
A što se tiče minimalističke obuće...
Iako treba proces prilagodbe cijelog tijela, vjerovao/la ili ne, to je zapravo najbolja i najlakša akcija koju možemo napraviti. Baš zbog činjenice da smo većinu svakodnevice obuveni, a ostale akcije kao npr. vježbanje ili hodanje bosih nogu su tek manji dio, iako itekako bitan i premoćan alat kako poboljšati vlastito zdravlje.
…
Uff… Jesam li pretjerala?
Ovo je nešto o čemu bih mogla satima. I možda sam išla previše u širinu pa skakala s teme na temu, ali doista sam htjela skrenuti pozornost na činjenicu da smo mi sami krojači našeg života i da imamo potpunu slobodu, ali i odgovornost donošenja odluka.
Tako da... Nitko nije kriv.
Ni genetika. Ni mama ni tata. Ni doktori ni terapeuti. Naposljetku ni mi sami jer u datim trenucima ranije nismo znali bolje.
ALI itekako smo odgovorni da sada, u ovom trenutku, poduzimamo najbolje moguće akcije za sebe i svoje zdravlje.
Skupo Ti je probati minimalističku obuću?
Skupo Ti je posjetiti terapeuta? Plaćati trenera?
Skupo Ti je hraniti se zdravije?
Nemaš vremena pružiti tijelu više sna?
Teško Ti je mijenjati navike? Neda Ti se?
Reci mi…
Zar nije skuplje...?!
... I financijski i vremenski, ali i fizički i psihički za par godina hodati okolo naokolo kod doktora i terapeuta liječeći nešto što si možda mogao/la spriječiti da kreneš već danas?!
Udahni. Izdahni.
Pročitaj još jednom. Razmisli.
Ako treba, zapiši misli.
Ako želiš, slobodno podijeli ta promišljanja sa mnom.
Također, slobodno podijeli ovaj mail sa nekime za koga vjeruješ da će puno značiti.
...
P. S. Dugo nisam, ali eto ovom prilikom Ti želim zahvaliti što odvajaš dragocjenih par minuta vremena čitajući ove retke svaki drugi tjedan i čestitati još jednom na svojevrsnom preuzimanju odgovornosti samom činjenicom što želiš znati više.
To je svakako prvi korak ka akciji, a posljedično i kvalitetnijem životu. ;)
Čitamo se,
Andreja
0 comments