Zdravo :)
U jednom od ranijih mailova pisala sam o četiri lekcije koje sam osvijestila prolazeći kroz višestruke operacije unutar kratkog perioda.
Danas ti pišem ukratko svoju priču i neke od lekcija koje sam izvukla iz najtežeg životnog perioda.
Također, na kraju maila ostavljam ti link na detaljne informacije vezane za naredne radionice uživo koje će se održati 22.04. u Zagrebu i 29.04. u Rijeci. :)
…
U ovom trenutku imam 31., uskoro 32. godine, i ne mogu vjerovati da su prošle već tri godine od prvog zahvata i dvije godine od posljednjeg, trećeg zahvata.
Ali krenula bih otpočetka. Odrasla sam u Hrvatskom zagorju u stambenoj zgradi i kroz djetinjstvo nisam pretjerano hodala bosa. Uglavnom sam bila obuvena te nisam obraćala pažnju na obuću. Ono što znam je da sam uvijek voljela udobniju obuću i nikad nisam bila tip za visoke pete.
Kroz odrastanje sam više-manje bila aktivna i bavila se raznim aktivnostima, no ne bih se nazvala “sportskim tipom”. To se promijenilo odlaskom na fakultet, kada sam počela intenzivnije trenirati. Osim plesa (jazz dance) koji nedvojbeno ima prvo mjesto u mome srcu, trenirala sam od raznih borilačkih sportova, preko trbušnog plesa i folklora do aerobika, a obožavala sam, tj. iako mi je itekako otežano, i dalje obožavam planinariti.
Vidljiva deformacija Hallux valgus (čukalj) pojavila mi se (tek) u 24. godini kada sam radila fizički vrlo dinamičan i izazovan sezonski posao animatora.
Iz ovih redaka bih izvukla onu izuzetno bitnu poruku, a ta je da je genetska predispozicija ima ulogu, ali je samo dio slagalice.
Ništa nije upisano u kamen i na razvoj deformacije (zapravo, naše tijelo općenito) najveće utjecaje ima sve ono što radimo ili ne radimo svakodnevno kroz godine.
To su najčešće naše navike, koliko (ne)aktivna je naša svakodnevica, kakvu obuću biramo nositi itd… Također, moramo uzeti u obzir kada mijenjamo te navike da to ide na jedan postepen način, a ne “preko noći”, kako bi naše tijelo imalo vremena za prilagodbu. Vjerujem da je moj “okidač” bio upravo intenzivan sportski lifestyle koji sam “odjednom” počela živjeti u svojim 20-tima. Bio je to period od par mjeseci, ali ipak kratak period u usporedbi s prethodnih 20 godina.
Nakon pojave deformacije, umjesto da usporim i priuštim vlastitom tijelu period odmora, nastavila sam sa svim aktivnostima i time sam se dovela u situaciju da mi se unutar tri mjeseca razvila itekako velika deformacija.
Kada dođe do neke upale ili povrede, prvo pruži tijelu odmor i proces za oporavkom, jer bit će vremena za sve. To ne znači da treba kompletno mirovati, ali treba prilagoditi aktivnosti trenutnim mogućnostima.
U samom početku od ortopeda sam dobila odgovor da me mogu operirati ako mi smeta estetski, ali da bolje da zahvat odgodim čim više jer sam mlada, a isti utječe na cijelo tijelo. Osim toga, predloženi su mi ortopedski ulošci po mjeri te nošenje što udobnije obuće s blagim povišenjem pete. Predložena mi je i fizikalna terapija, ali (priznajem eto) tu moje akcije u tom smjeru staju, jer na fizikalnu se tad dugo čekalo, a ja sam se ionako kretala. Sada kada i znam što obuhvaća fizikalna unutar sustava, sumnjam da bi mi isključivo par termina terapije pomoglo, ali tko zna.
U jednom trenutku te frustrira činjenica da ne možeš nešto previše osim čekati zahvat. U drugom trenutku to prihvatiš,. Jer je lakše. Međutim, lakše ne znači bolje. A itekako može bolje. Sada to znam. Tada nisam bila spremna.
To što svi rade nešto na neki način, ne znači da je taj način ispravan.
U današnjem ludom svijetu, vjerujem da je sve više ljudi svjesno koliko zapravo neka kolektivna uvjerenja i procesi, nisu u skladu s našom prirodom. Doktori jesu izuzetni profesionalci, ali to ne znači da znaju sve. Ponekad nisu svi savjeti koje daju najbolji za nas. Nisam doktor i ne planiram izigravati najpametniju osobu, samo ne mogu zanemariti znanja koja imam sada i, u skladu s time, tražim stručnjake s čijim načinom rada rezoniram. Jer znam da postoje.
Potom je uslijedilo četverogodišnje neprilagođeno opterećivanje (tada već dosta deformiranog) stopala svakodnevnim i raznolikim intenzivnim treninzima i planinarenjima, a bez da sam radila konkretnije na potrebnim malim mikrostimulacijama i jačanju stopala. Time sam svojevrstno opet utjecala na daljnji ubrzaniji razvoj deformacije i bolova.
Djeluj u skladu s trenutnim mogućnostima. Pokret liječi, ali forsiranje rezultira kontraefektom.
Kada je vrag odnio šalu te bolovi postali kronični i prejaki, svi liječnici su rekli da čim prije trebam otići na operativni zahvat i tako, bez zapravo prave ideje kakve rizike zahvat nosi sa sobom (jer ti to nijedan doktor ne kaže), otišla sam na zahvat u 29. godini života. Već na prvom pregledu nakon zahvata, činilo mi se kao da nešto nije u redu, ali operater me u tome demantirao. Šest mjeseci kasnije ispalo je da sam bila u pravu i da sam navodno „prvi slučaj“ kojemu se deformacija vratila. Morala sam na 2. zahvat. Nakon tog zahvata su tek krenule brojne komplikacije i pogoršanje mog kompletnog zdravstvenog stanja.
Znanje je moć. Nađi stručnjake koji ti ulijevaju povjerenje.
Nauči opet slušati, ali i vjerovati svome tijelu i intuiciji.
Zbog tih komplikacija bila sam konstantno na tabletama protiv bolova, prečesto i na raznim jakim antibioticima, gotovo svakodnevno pod ogromnim stresom, uz puno neprospavanih noći i mirovanja. Sve to dovelo me do dodatnih kroničnih oboljenja što me pak istovremeno i potaklo i prisililo da preuzmem odgovornost i krenem vraćati moć u vlastite ruke. Prava dijagnoza mi je postavljena tek pošto sam tražila mišljenja privatnika. A novi šok je uslijedio kad me gotovo nitko me nije pristao privat operirati budući da je dijagnoza bila itekako ozbiljna - infekcija kosti. Kad sam ipak obavila taj zahvat, koji je napokon bio uspješan, na fizikalnim sam opet doživjela da moram moliti za svaku dodatnu napredniju vježbu i između ostalog čula da se na nekim stvarima “ne može raditi, da je to jednostavno tako”.
Odgovornost je uvijek u tvojim rukama.
Ipak sam kopala dublje jer se nisam htjela više miriti s danim mogućnostima i putem sam otkrila “Pandorinu kutiju” znanja i mogućnosti – onih prirodnih i umjerenih ka funkcionalnosti i preventivi, usmjerenih ka rješavanju uzroka problema, a ne kamufliranju i krpanju problema (principi na kojima nažalost današnje zdravstvo, ili svijet općenito, najčešće funkcioniraju).
Putem sam, od dijagnoze da mogu biti sretna ukoliko ću moći hodati, došla do činjenice da opet vodim treninge. Mogla bih reći da sam nadmašila prognoze. Obzirom na tri zahvata u kratko vrijeme, neke posljedice su ostale, ali to me ne sprječava, već dapače, potiče da se trudim i radim na sebi i dalje.
Ključ dugotrajnih rezultata krije se u radu na uzroku problema, a ne u radu na posljedicama problema (ili još gore, kamufliranju istih).
Što god vjeruješ da je istina, postaje tvoja istina.
…
Sve što sam prošla, naučila i što zapravo još učim, što sam se osjećala usamljeno ne dobivajući odgovore (od stručnjaka) koje trebam te osvještavajući koliko malo zapravo znam(o) o funkcioniranju naših tijela…
Sve to me potaklo da na neki način dajem ono što sama nisam imala…
Informacije, podršku, zajednicu, alate za zdravije tijelo…
Nadam se da dobivaš barem dijelić toga kroz moje mailove.
Sama sam dokazala da je upornošću i dosljednim vježbanjem moguće nadmašiti medicinske prognoze.
Ako je bilo moguće za mene kojoj su prognozirali da budem sretna što ću moći hodati, moguće je i za svaku osobu koja je spremna uložiti malo vremena i energije za zdravlje svoga tijela.
🙂
Jesi li spremna/n? :)
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
Jedva čekam trenutak kad ću moći napisati da dolazim kod svakog od vas tko želi bolje izbore, ako nikako drugačije preko ekrana.
Zasad dolazim uživo u ZAGREB 22.04. i RIJEKU 29.04.!
Ukoliko se želiš osjećati sigurnije i bolje u vlastitom tijelu i(li) to isto želiš za vlastito dijete, pozivam te na radionicu “Stopala za 5”.
Sve detaljne informacije, ujedno i prijavu, možeš pronaći u sljedećem Google obrascu:
P. S. Ako i dalje imaš nedoumica, u subotu 15.04. u 10h uključiti ću se u IG Lajv u kojem ću odgovarati na pitanja vezano za radionicu, ali i općenito. Ako želiš, pošalji pitanja ili se uključi tada. Ako ne, snimka će ostati na profilu. ;)
...
Ukoliko ti je mail bio koristan,
📝 slobodno se javi s dojmovima,
i/ili
Čitamo se,
0 comments