Znaš one rečenice koje si toliko puta čula da su ti postale izlizane floskule na koje uopšte ne reaguješ?
Jedna takva rečenica za mene je bila: "Niko te neće spasiti!".
Već godinama radim na sebi. Idem na terapiju. Edukujem se. Slušam podkaste na temu ličnog razvoja i do sada sam jedno 94 puta čula rečenicu NIKO TE NEĆE SPASITI.
Čula sam je, ali je zapravo NISAM čula...
Do juče.
Imala sam mini nervni slom na podu kupatila. Uvek sam se pitala zašto se u filmovima takve scene uvek dešavaju u kupatilu, međutim, sada kada sam majka, jasno mi je.
Raspad mog nervnog sistema prouzrokovan pre svega nespavanjem jer mi jednogodišnje dete prolazi kroz još jedan skok u razvoju i regresiju sna.
Ustala sam besna.
I moj bes se pojačavao jer je po mom mišljenju partner video koliko sam umorna, a nije se ponudio da je preuzme da odspavam malo. Pritom sam juče imala i vozački ispit. Drugi pokušaj.
Bes je kuljao u meni i umesto da iskomuniciram šta mi je potrebno i da spasim sebe i svoje telo, odmorim kako bih bila iole normalna za ispit, ja sam otišla u kupatilo i raspala se.
I da se razumemo, ovo je samo bila kap koja je prelila čašu.
Već nedeljama ne komuniciram svoje potrebe. Ni partneru, ni roditeljima, ni braći, ni prijateljima, ni svekru ni svekrvi.
Već nedeljama ćutim, trpim, čekam da neko primeti.
A želudac boli.
A apetita nema (bes sam preusmerila na sebe što je prouzrokovalo pad apetita i nemanje želje za jelom čak i kad osetim da bih mogla malo da jedem). Ranije bih bila srećna kada naiđe ovakva faza, a ne prejedanje, ali sada ne.
I juče sam se slomila. Partner je primetio da sam stvarno na ivici i brže bolje uzeo dete da izađu napolje kako bih iskulirala. Što me je dodatno razbesnelo.
Da li jebeno treba da se raspadnem da bi neko video? Da li svaki put treba da plačem? Da se razbesnim?
A onda sam osvestila da sam opet skliznula u dobro poznati obrazac. Obrazac toliko puta prorađen. Obrazac koji sam preuzela od svoje majke.
Obrazac čekanja da mi neko pročita misli i prepozna šta mi treba.
Obrazac "ako tražim pomoć, slaba sam".
Obrazac gutanja i trpljenja.
Obrazac traženja potvrde - "Vidi me koliko se žrtvujem!"
Obrazac što se osećam i izgledam jadnije to je znak da sam dobra i požrtvovana žena, majka, kraljica...
Obrazac čekanja da me neko spasi i da mi da dozvolu da uzmem nešto za sebe. Da tražim. Da zahtevam bre!
I možda će većina vas pomisliti: "Ju Bože, kakav partner, pa zašto ne pomogne? Kako ne vidi?" ili tako nešto.
I ja razmišljam tako kada upadnem u svoje nesvesne obrasce i tužne priče.
Međutim, nije do njega. Do mene je.
Do mojih očekivanja da će se svako ponašati onako kako se ja ponašam. Ja koja prepoznajem tuđe potrebe i zadovoljavam ih i pre nego oni skontaju da im nešto treba ili fali, a to često ne činim za samu sebe. Paradoks.
Ja koja očekujem da mi ljudi svaki put čitaju misli.
I koja negde u dubini svog nesvesnog i želi da se raspadne i bude žrtva, jer je naučila da samo tako vredi.
Ja koja često ne prepoznajem i ne umem da zadovoljim svoje potrebe, ali od drugih očekujem da to čine.
Ja koja često ne poštujem samu sebe, ali od drugih očekujem da to čine.
Ja koja često ne vidim, ne čujem, odbacujem sebe, ali od drugih očekujem da to ne čine.
I to boli.
Ne boli nas toliko šta drugi rade, koliko boli što sami sebi to radimo.
Što čekamo da nas neko prepozna, vidi, čuje, prihvati, zavoli i spasi. Dok se mi bespomoćno koprcamo u živom blatu svojih dečijih trauma i nesvesnih obrazaca i sami sebe povređujemo.
Niko te neće spasiti. Molim te da zaista ČUJEŠ i OSVESTIŠ ovu misao. Niko. I ako neko pokuša da te spasi, ako ti ne naučiš da budeš tu za sebe i da budeš sebi podrška i najveći oslonac, džabe sve. Neće biti dovoljno.
Moraš da spasiš samu sebe.
Da izađeš iz uloge žrtve.
Da prekineš obrazac bespomoćnosti.
I dešavaće ti se s vremena na vreme da se vratiš u stari obrazac, kao i meni što se sad desilo (često se to dešava kada smo ranjivi, umorni, preplavljeni) ali ćeš znati kako brzo da se digneš.
Ja sam danas sebi uplatila masažu i tražila partneru jutros da preuzme dete da odspavam duže.
Sutra ću je odvesti kod svekrve, da odem na plažu na sat, dva.
A nakon toga ću na fin ručak.
Uplatila sam sebi jedan online program koji sam toliko želela, a stalno izmišljala izgovore - te nije vreme, te nemam para, te nije mi baš toliko potrebno...
Uzimam za sebe. Ulažem u sebe. Tražim. Borim se za sebe. Brinem se o sebi. Ko će, ako ne ja?
Kakve veze sve ovo uopšte ima sa prejedanjem?
Pa zbog ovakvih obrazaca se prejedaš.
Ili ideš u nezdrave restrikcije.
Ili se klackaš između te dve faze.
Tvoj odnos sa hranom i telom je manifestacija svih tvojih odnosa. Odnosa sa sobom, sa okruženjem, sa životom.
Manifestacija tvojih nesvesnih obrazaca i unutrašnjih konflikata.
Nemoj se zavaravati da je to tema hrane, odnosno toga šta se i kada jede ili ne jede i da ćeš rešiti prejedanje novim režimom i jakom voljom.
Bullshit.
Moraš da osvestiš i razrešiš svoje sabotirajuće obrasce.
Možda nemaš konkretno ovaj koji sam ja opisala, ali imaš neki drugi.
Perfekcionizam.
People-pleasing.
Izazovi sa ličnim granicama.
Potiskivanje emocija.
You name it.
Ne gubi vreme i uhvati se u koštac sa suštinom problema. Ne da ćeš samo razrešiti temu prejedanja, već ćeš se i ti promeniti kao osoba u tom procesu i transformisaćeš svoj život.
Biće uvek govnjivih dana i faza. Nije ni realno da ih nema. Takav je život i takvi smo mi ljudi, ali kao što rekoh, znaćeš kako da se digneš kada oni naiđu.
Ne čekaj da te neko spasi. Ti si kreatorka svog života. Ti si kapetan svog broda. Preuzmi kormilo u svoje ruke.
-----------------------------------------------------
O ovakvim temama i izazovima zbog kojih se prejedaš, ali i uvidima i pristupu koji će ti pomoći da rešiš prejedanje jednom zauvek pričam u lekcijama online programa koji je u prodaji do 10. jula.
Za 97e dobijaš vremenski neograničen pristup platformi sa preko 50 sati predavanja, e-booku, radnoj svesci, priručniku o balansiranoj ishrani, predavanju sa psihoterapeutom i trenerom i još mnogo toga.
Ova forma programa koju samostalno prolaziš se povlači iz prodaje, tako da, iskoristi priliku da dobiješ svo moje iskustvo i sve materijale "na tacni" i da ih konzumiraš svojim tempom.
Više informacija i formular za prijavu možeš da nađeš na linku ispod:
Do sledećeg čitanja,
Gorana
0 comments