Kao što već verovatno i pretpostavljate - prevazilaženje prejedanja i izgradnja jednog zdravijeg odnosa sa hranom, telom, ali i sobom je proces.
Iako smo u neku ruku vrlo slični i vodimo slične borbe, isto toliko smo i različiti jer su nam unutrašnji kapaciteti različiti.
Dajemo drugačija značenja nekim situacijama. Neki su bili duže, a neki kraće u ovom paklu konstantnog prejedanja i mučenja na raznoraznim dijetama i sve to, kao i mnoge druge stavke, utiču na dužinu trajanja ovog putovanja.
Ono što većinu ljudi odvraća od upuštanja u ovaj proces jeste to što su uvereni da će on biti pravo mučenje, komplikovan, spor, a većina nas koji imamo ili smo imali izazov sa prejedanjem želi instant gratifikaciju i instant rezultate.
Upravo ta želja za instant rešenjem uz pomoć nekih trikova, brzinskih (crash) dijeta ili nekih tabletica nas i drži u ovom začaranom krugu, jer ne kaže za džabe naš narod: "Što je brzo, to je i kuso..."
Najlakše je smršati 10kg za mesec dana, ali ako ne umeš da održavaš tu kilažu i nakon svake dijete ti se okida faza prejedanja pa vratiš nazad ne 10, već 15kg - zar to nije znak da treba nešto da se menja u tvom pristupu?
Nego, da se mi vratimo na proces koji sam i sama prošla i mogu neke informacije da ti dam iz prve ruke.
Da, kao nekome kome je nestrpljenje bilo drugo ime i ko je žudeo za instant rezultatima, na početku procesa mi nije bilo lako jer samo morala da se učim strpljenju.
Nije bilo one ogromne euforije kao kada kreneš na neku dijetu na kojoj maltene gladuješ i mučiš se, ali hej, osećaš da možeš da poletiš i da si rešila sve svoje životne probleme kada bi videla da se broj na vagi spušta. Poznato?
Svi pričaju o zavisnosti od hrane i prejedanja, a retko ko priča o toj zavisnosti od mršavljenja koju su mnoge žene proživele, a i dalje proživljavaju.
Nekako ti se čini da je sve u tvom životu dobro, sve je pod kontrolom, ti si potpuno drugačija osoba dok god taj broj na vagi ide na dole.
Ali šta se dešava kada se javi stagnacija? Kada se umoriš od tog striktnog režima i kreneš da posustaješ? Ili čak i kada stigneš na cilj, vidiš "taj" broj na vagi, to si želela, ali nema više onog dopamina koji te vozi i onda se javi žudnja da smršaš još malo, pa još malo, pa još malo...jer nije dovoljno "mršavo" ili "zategnuto"?
I ti u tom momentu shvataš da zapravo nikada nećeš osetiti mir.
Da si opsednuta hranom i svojim telom kako god da okreneš.
I kada se prejedaš i kada si na dijeti.
Tvoja biologija i nesvesni deo uma prevladavaju tvoju snagu volje i discipline da se hraniš savršeno, da budeš konstantno "pod kontrolom" i faza prejedanja se opet aktivira, a ti padaš u očaj i bespomoćnost istom onom brzinom kojom si uzletela, preplavljena euforijom, kada si započela tu novu revolucionarnu dijetu pre par dana, nedelja ili meseci.
Svi znamo kako izgleda taj začarani krug ali opet se vraćamo po još, iznova i iznova, jer mislimo da će baš ovaj put biti drugačije.
Nemamo ni strpljenja, a ni hrabrosti za neki drugačiji pristup. Plaši nas.
I mene je plašio.
Ali iz ove sada perspektive, kada sam isplivala na drugu stranu, mogu da ti kažem da i ovaj "put kojim se ređe ide" može da bude vrlo zadovoljavajuć i uzbudljiv i ne mora da bude težak i mučan.
Za mene je to bilo iskustvo koje me je toliko ispunilo, osnažilo i oslobodilo da više ni zbog jednog broja na vagi ne bih žrtvovala osećaj slobode koji sam dobila u ovom procesu.
Neću te lagati - bilo je potrebno vreme.
- Vreme za osveštavanje obrazaca razmišljanja i ponašanja koje godinama ponavljamo, a koji nas sabotiraju i troše nam dragocenu energiju koja bi mogla da bude usmerena i iskorišćena za kreaciju potpuno drugačijeg lepšeg života, a ne na konstantnu borbu sa sobom, telom i hranom.
- Potrebno je vreme da proširimo te naše unutrašnje kapacitete za osećanje najrazličitijeg spektra i inteziteta emocija od kojih smo godinama bežali.
- Vreme i strpljenje da se iznova povežemo sa svojim telom, da naučimo da mu verujemo i da osluškujemo njegove signale.
- Da naučimo nove (ali stare) obrasce hranjenja i kretanja, iz potpuno drugačije energije i mindseta, koje smo kao deca sprovodili bez greške, ali su nas u nekom momentu uverili da ne smemo da verujemo sebi, svom telu i da moramo da se hranimo i krećemo onako kako drugi od nas zahtevaju i to sve u svrhu manipulacije sopstvenog tela koje odjednom "nije dovoljno dobro" za društvene standarde.
Proces prevazilaženja prejedanja je bio prostepen. Trajao je otprilike dve i po godine (u mom slučaju) jer sam dosta toga sama radila/pokušavala i nisam imala smernice ni informacije koje se danas nude, ali mogu da kažem da sam se već na samom startu procesa osetila oslobođeno.
Naučila sam kako da slavim svaki najmanji uspeh i pomak i to mi je davalo vetar u leđa da ne odustanem.
Znala sam da sam na dobrom putu od samog starta.
Faze nekontrolisanog prejedanja su se već posle par meseci smanjile, ali je bilo potrebno vreme da umirim svoj nervni sistem, da ne upadam u zamke unutrašnjeg kritičara i perfekcioniste, da naučim da se brzo dignem kada padnem, a ne da ostanem da ležim kao što sam to ranije radila.
Učila sam se strpljenju i konstantno sebi ponavljala da mi je bitnije da izgradim jedan zdraviji odnos sa sobom, hranom i telom nego da brzo smršam.
Želela sam da zadržim taj osećaj slobode i mira više nego bilo šta drugo.
A kada počnete iznutra da se menjate, kada vam se promeni mindset, kada imate kontinutitet u zdravijim navikama jer ne krećete stalno "ispočetka", kada se smanje faze prejedanja jer znate kako da se nosite sa svojim emocijama - onda dođe i mršavljenje ako za njim zaista i ima potrebe.
Kao trešnjica na vrhu torte. I ono što je najslađe - taj broj vam više nije ni toliko bitan.
Takođe sam svesna da će ta istorija poremećaja u ishrani uvek biti deo mene i ne bežim od toga. Ok sam sa tim.
Ok sam sa tim zato što kada naiđe "žuta minuta", što se sada dešava mnogo mnogo ređe nego ranije, ja imam alate, kapacitete i podršku da brzo osvestim šta se dešava i pomognem sebi.
Ovaj proces vam ne daje instant rešenja, već vas pre svega osvešćuje i daje vam znanja i alate koji će vam služiti do kraja života u raznim životnim aspektima, a ne samo po pitanju ishrane i mršavljenja.
Zato bih uvek iznova radije uložila energiju i novac u nešto za šta je potrebno vreme, nego u neka instant rešenja.
----------------------------------------------------------------------------------------------------------
Ukoliko se odlučiš za takav proces i zaista želiš da prevaziđeš prejedanje jednom zauvek i da izgradiš jedan potpuno drugačiji odnos sa hranom i telom pozivam te da se prijaviš na online kurs.
Formular za prijavu i više informacija o kursu možeš da nađeš na linku ispod:
Do sledećeg čitanja,
Gorana
0 comments