Početkom ljeta, na pitanje koji je tvoj hobi, nisam znala da odgovorim. Tačnije, jesam. Hobi nisam imala, ali ni predstavu koji bi to moj hobi bio, čime bih to voljela da se bavim, u čemu sam to dobra, u čemu se gubim od uživanja.
Danas, ni penzija mi ne bi pomogla, da sve ono što želim u slobodno vrijeme i uradim.
Kako se to desilo?
Tako što sam poslušala jedan savjet, koji mi je iskreno djelovao čudno, u koji nisam na prvu povjerovala, ali kojem sam htjela da dam šansu.
Savjet je glasio „ samo pet minuta dnevno radi ono što voliš. I iz ove (naizgled) male stvari stvorićeš velike stvari“.
Prvo, nisam znala što volim. To je bio prvi problem na koji sam odma zapela.
Ali, kad neko pitanje ubaciš u mozak, mozak jednostavno krene da traži odgovore.
I tako, kroz par dana, ja sam već u svom planeru zapisivala citate. Iz knjiga koje sam čitala, iz podcasta koje sam slušala, sa profila koje sam pratila. Sljedećih dana već sam bila u knjižari kupujući stikere, flomastere, ukrašavajući ispisane stranice. I ono što sam na početku radila pet minuta, sad sam radila pedeset i pet. Sa uživanjem, ispunjena radošću. Da, pored dvoje veoma male djece. Dok bi spavali, dok bi jedno spavalo a drugo se igralo.
Jednostavno, duša mi je tražila i nalazila vremena. To je bio moj odmor, mnogo više nego kad bih zaspala sa djecom. Iako je bilo dana kad je spavanje bilo prioritet.
Ako ne znate čime bi se bavili u slobodno vrijeme, samo sebi postavite pitanje.
I pustite da dobijete odgovor.
Ali ne zaboravite i da odgovor čujete.
Jer hobi nije samo hobi. On je više od toga. To je početak ljubavi, prema sebi. A sve, ama baš sve, od ljubavi prema sebi kreće.
Ako bi voljeli da saznate više o pisanju Dnevnika, šta moj Program podrazumijeva, pošaljite mejl, zakažite besplatnu konsultaciju.
Želim Vam mir, a kad Vam neko želi mir onda Vam želi najbolje,
MIlica
0 comments