Moram da podijelim sa vama ovu poruku od djevojke koja se poslala upit za saradnju.

Nemam ja problem s ovim dijelom gdje ona misli da ja nisam stručna, tu samo vidimo da nismo jedna za drugu, jer meni ne treba neko ko mi ne vjeruje..

Problem je mnogo dublji.

Problem je jer kaže SVAKA DJEVOJKA JE IMA SKORO!

Da li zaista neko misli da je insulinska rezistencija, pcos, hašimoto ili bilo koji drugi metaboliči ili hormonalni poremećaj normalan, samo jer ga svi imaju?

Pretpostavljam da ne postoji ni znanje ni svijest o tome šta zaista insulinska znači, i u šta može da se pretvori...

Ne želim nikoga da plašim, ali može preći u dijabetes tip 2, što se prečesto dešava, a dijabetesom nažalost može doći do amputacije stopala, noge...

Naravno, postoje ljudi koji su preživjeli život sa dijabetesom, bez ovih najgorih scenarija..

Ali da li je zaista vrijedno rizika?

Kada smo postali ljudi kojima se teško potruditi za nešto važno u životu?

A najvažnije je zdravlje, funkcionalnost, snaga. Zar ne treba ka tome da težimo svi?

Zaista mi je jako teško prihvatiti da je lakše prepustiti se riziku, nego povesti računa o ishrani, I fizičkoj aktivnosti, živjeti malo striktnije dok se problem ne riješi. Jer ti ako za 6 mjeseci uspiješ riješiti insulinsku, ti kasnije možeš najnormlanije sve da jedeš, samo postepenim uvođenjem, i umjerenošću..

Izvini za ovaj jutarnji mail ako je pretežak uz jutarnju kafu, ali morala sam podijeliti ovo sa vama jer bih voljela da se bar jedna osoba osvijesti ovim mailom, da shvati da treba da radi na uzroku problema, dok ne bude kasno...

A sada želim da se zahvalim svima koji su za 8.mart iskoristili akcije, zaista mi je drago što vas se toliko javilo. Znam da ću opravdati vaše poverenje.

Hvala na čitanju, lijep dan želim, vaša out_of_my_comforte_zone