Book 🙂
Za početak, hvala od srca svima koji su ispunili upitnik i dali mi feedback na Newsletter. Znači mi puno i baš ste mi dali neke odlične ideje.
Ukoliko ima takvih koji još uvijek nisu, a žele ispuniti, dapače evo dijelim opet link i veselim se pročitati još komentara.
…
A današnja tema bi se u neku ruku mogla nazvati kontroverznom, ali ako bolje razmislimo, zapravo je tužna i alarmantna činjenica da je strano i teško prihvatljivo ili neprihvatljivo nešto što je prirodno i u funkciji našeg tijela.
Naišla sam neki dan na priču jedne terapeutkinje iz Londona kojoj se obratila žena kojoj je zbog problema s koštanom deformacijom najmanjeg prsta (bunionette) potreban operativan zahvat.
Long story short: Navedena deformacija je boli samo kada je obuvena, inače ne. Međutim žena radi s klijentima uživo i ne može si dopustiti da nosi neprikladnu (minimalističku široku) obuću i radije će otići na operaciju rezanja kostiju nego promijeniti obuću u kojoj najvjerojatnije ne bi imala problema ni bolova.
Pravo pitanje nije je li operativni zahvat potreban, jer u njenom slučaju gotovo sigurno nije budući da problemi i bolovi nisu kronični.
Pravo pitanje jest što je to danas i u kojim slučajevima prihvatljivo i zašto nam je estetika toliko bitna.
Dakle, nameću se pitanja…
... Je li minimalistička obuća doista ružna obuća ili samo nešto na što nismo navikli?
... Je li zaista neprihvatljiva u poslovnim krugovima ili je to samo naše kolektivno uvjerenje koje se može mijenjati?
…
Davno je jedna sociologinja sa mnom vodila sličan razgovor i istina je što je rekla:
“Kao društvo (sociološki gledano) modu usko povezujemo sa statusom u društvu. Ovakvu obuću je tim teže prihvatiti jer živimo u konzumerizmu i vizualno ima prednost pred svim. Na primjer, žena odvjetnica ima strogi dress code i mislim da čak mora biti isključivo u petama.”
Doista, ima tu ta sociološka komponenta, a ta je da smo mi društvena bića kojima je jedna od osnovnih potreba, potreba za prihvaćanjem ili strah od odbacivanja ukoliko smo drugačiji.
Ima više knjiga unazad 200 - 300 godina koje ukazuju na ozbiljnost problema koje obuća radi ljudskom stopalu i tijelu, a zašto to još uvijek nije poznato široj masi?
Pa rekla bih upravo zbog tog istog konzumerizma i jakosti određenih industrija, ali i ovih strahova.
Međutim, vjerujem da je to sve stvar navika! Jer da smo odrasli uz minimalističku obuću kao što smo odrastali uz ovu, sigurna sam da bi nam bilo što drugo bilo čudno.
To sam štoviše potvrdila i sama sebi i s još par osoba koje su prešle na minimalističku obuću: “Što je dulje nosim, to mi se manje čini širokom. Dapače, svu ostalu “normalna” obuću sam počela smatrati užasno preuskom i neprihvatljivom.”
...
Da zaključim ovaj pomalo dugačak mail...
Osobno sam mišljenja da je žalosno do kud smo kao društvo došli ako se vodimo za određenim dress code-ovima pojedinih struka ispred funkcionalnosti i zdravlja vlastitog tijela. Ne mislim mi kao generacija, nego općenito unazad par desetljeća, pa i stoljeća rekla bih. Ali posebno mi jer nažalost, promjenom načina života (sve više sjedilački), ti problemi sa zdravljem tijela, više nego ikad dolaze na naplatu.
Mislim da je vrijeme da osvijestimo činjenicu da...
To što većina ljudi nešto radi ne znači da je to nešto dobro!
Da! I ja spadam u to isto društvo i donosim te iste odluke. Ali trudim se donositi bolje odluke za sebe i svoje zdravlje, kako dolazim do novih spoznaja.
Na svakom ponaosob je da odluči želi li...
- "robijati" modi određene struke i obući (ili nečem trećem) samo zato jer "svi to rade" i "jer je netko tamo to propisao" i “jer nam je ovo trenutno ružno iz xy razloga”
- ili se početi voditi za onime što je najbolje za vlastito zdravlje?
Koja je tvoja odluka?
Biti kao žena s početka priče i pod svaku cijenu nastaviti robovati navikama i nekim standardima ljepote koji su nam nametani stoljećima?
Ili, unatoč svim dosadašnjim uvjerenjima, početi birati funkcionalna i dugoročna rješenja, naspram onih kratkoročnih?
Naposlijetku, sve ovisi u kojoj si fazi života trenutno...
I tome je li ti dovoljno loše da bi počela mijenjati navike ili ti je taman toliko dobro da se miriš s trenutnim, unatoč novim informacijama koje imaš.
Jedino bitno u cijeloj priči jest biti zadovoljna sa vlastitim odlukama, imajući na umu sve prednosti i mane koje te odluke sa sobom nose.
Moć je u tvojim rukama!
...
P.S. Voljela bih čuti tvoja promišljanja na ovu temu pa mi svakako piši.
Čitamo se,
Andreja
0 comments