Danas smo imali jedno glasno bježanje iz učionice uz lupanje vrata. 🚪💥
Prethodilo je deranje i bacanje stvari na pod.
P. je išla para na uši jer prijatelji u igri nisu slušali i uvažavali njegove prijedloge.
Kada se L. na njega izderala, to je bila kap koja je prelila čašu.
P. izrazito ne voli kada se itko na njega izderava i povisuje ton.
Impulzivno je srušio spužve sa stola i bez pitanja odjurio van iz učionice. 💨
Ostala sam sjediti na mjestu, sasvim pribrana i svjesna trenutne situacije.
Ušao je za dvije minute i krenuo prema policama dok me je istovremeno pratio krajičkom oka.
Pozvala sam ga k sebi.
Tihim smo glasom ponovili i složili se kako je sasvim u redu što se razbjesnio. 😡
Rekla sam da ga razumijem, ali da njegova reakcija nije bila u redu.
Pitao me je, sa suzama u očima, smije li nastaviti igru?
Rekla sam mu tek nakon što nešto napravi za sebe.
Dala sam mu dva izbora:
a) prošetati se hodnicima škole i tako se ispuhati
b) sjesti i brojati u sebi do nekog velikog broja sve dok ne osjeti da se smiruje
Odgovorio mi je da ne bira ništa od toga. 🤭
Pitala sam ga što onda predlaže?
Rekao je da će par puta duboko udahnuti na nos i izdahnuti na usta.
Odgovorila sam da je to dobar izbor, istodobno slaveći u sebi malu pobjedu ovog devetogodišnjeg stvorenja nad samim sobom i preuzimanjem odgovornosti nad vlastitim emocijama. 👏🏼💪🏼
To je napravio i u trenutku je sve ono loše bilo kao vjetrom odnešeno.
Na što vam ovdje želim skrenuti pozornost?
1. Isplakao se i ja sam mu za to ostavila prostor. Bez požurivanja.
2. Odbio je moje prijedloge, ali mi to nije sjelo na ego i potaknulo me da ga stavim u kaznu.
3. Potrebe za mojim deranjem nije bilo.
4. Do rješenja je došao sam, ali krećući se u čvrsto postavljenom okviru granica kojega sam odredila - nema igre dalje dok svome tijelu ne osigura potrebni odmor i pažnju.
Što drugo reći nego - obožavam ovakve dane i svoju predivnu djecu! 🐣🐥🐤
Tehnike za izražavanje emocija ljutnje potražite u knjizi
"Kreativno izražavanje emocija"
0 comments