Zdravo, !
Nakon svakog pisma primim puno povratnih pisama, a među njima ima i onih u kojima mi postavljate neko pitanje.
Tako je nakon prošlog pisma stigao upit " Bojim se da gubim bitku zbog puževa, kaj da radim?".
Osobno nemam velikih problema s njima pa ne mogu reći da znam kak je onima koji imaju, ali mogu s tobom podijeliti svoje iskustvo s njima.
Problem su, naravno, uvozni i invazivni španjolski puževi. Ostale puževe ne doživljavam i ne diram.
Kad smo se doselili, španjolaca uopće nije bilo. Nakon par godina sam ih primijetila s druge strane ulice. Prije dvije godine su već prešli cestu i viđala sam ih uz kuću, a prošle godine sam ih susrela i u vrtu. Ne bih rekla da su u broju koji se smatra invazijom jer sam gledala fotke okupiranih vrtova gdje se doslovno ne može stati bez da nagaziš na puža.
Invazija puževa je moj najveći strah i zato sam odlučila presuditi svakom kojeg sretnem. Kažu da je najučinkovitije nabaviti patke trkačice, ali ja trenutno nemam uvjete pa sama glumim patku.
Ono kaj sam primijetila da ti koji su bili u vrtu i oko vrta uopće nisu dirali moje posađene biljke nego sam ih nalazila kak žvaču samoniklo bilje. Ne znam zakaj je tak.
Iako nisam pobornik borbi u vrtu jer vrt za mene nije bojno polje nego atelier i hram, mislim da protiv njih treba udariti na više frontova.
Prvo, "štetočine" neće napadati jake biljke (kao što ni lav neće hvatati antilopu u naponu snage nego onu koja je stara, bolesna, ozlijeđena, mlada). Dakle, trebaju nam biljke koje su zdrave i otporne. Takve biljke rastu na zdravom tlu u kojem su mikroorganizmi izbalansirani, koje je gljivično dominantno tlo (ne bakterijsko, pogotovo ne anaerobne bakterije) i one po sastavu nisu privlačne predatorima.
Trebat će nekoliko godina da dobijemo zdravo tlo, ali u životu se za najbolje stvari treba potruditi i biti strpljiv. Osim konstantnog malčiranja raznovrsnom biomasom, za zdravlje tla svakako treba uključiti pokrovne usjeve i što raznolikiju sadnju.
Dok se to događa, vrt treba obraniti od puževa. To radimo tako da kontroliramo njihovim potrebama za skloništem, vodom, hranom, uvjetima za razmnožavanje i skrovištem.
Većina puževa su čistači pa uklanjaju oštećene, bolesne, stare, slabe, trule biljke i plodove. Jedna od mamaca/zamki može biti upravo takva hrpa koju ćeš napraviti kad sve takve biljke i plodove izneseš iz vrta. Dakle, redovito ih uklanjaj.
Vezano za tu činjenicu, uzgajaj čvrste i otporne presadnice, manja je šansa da će stradati, a što manje koristi direktnu sjetvu. Tek izniknule biljčice delicija su za puževe.
Puževi se kreću pomoću sluzi i puno lakše kad je vlažno i noćne su životinje. Dakle, zalijevaj vrt ujutro, direktno pod biljku.
Zato nam je važno dobiti tlo koje dobro upija i propušta vodu kako ne bi bilo pogodno stanište za puževe.
Ali ako ih želiš namamiti, predvečer zalij vrt i kreni u sakupljanje.
Otežati im kretanje po vrtu postavljajući staze od oštrih i grubih materijala.
Napraviti fizičku obranu biljaka. Staviti u "kavez" cijele gredice i pojedinačne biljke.
Privući u vrt njihove prirodne predatore (npr. žaba, krastača, sljepić, jež, zmija, gušter, krtica), osigurati im stanište i nesmetani ulaz u naš vrt što znači da moraju moći proći kroz npr. ogradu. Što veća raznolikost biljaka, to veća raznolikost i životinja.
Ili nabaviti "terminatore" kao što su patke ili nematode.
"Korov" je tvoj prijatelj. Samoniklo bilje hrana je i stanište mnogim životinjama koje jedu puževe. Uostalom, ako ogoliš sve oko biljke, praktički si im ponudila svoje biljke na pladnju i postavila im švedski stol.
Ukloniti stanište, tj. sve pod što bi se mogli zavući. IIi jednostavno takva mjesta koristite kao mamce/zamke, npr. daske.
Nakon svega, ipak mi se kao najučinkovitija metoda čini uporno skupljanje pomoću mamaca i zamki.
Još neke od mamaca/zamki mogu biti zamke s pivom ili kukuruznom krupicom. Samo trebaju biti natkrivene da se pivo ne razvodni, a krupica ne smoči.
Nikako nemojte koristiti sol! Sol je izrazito štetna za tlo. Nisu zabadave Rimljani solili zemlju neprijateljima da im zemlja bude neplodna i da umru od gladi.
Prekomjerno korištenje vapna, pepela ili bilo kojeg "prirodnog" preparata nije preporučljivo jer remeti život u tlu. Ako je nešto prirodno, ne znači da nije štetno!
Isto vrijedi i da popularni Feramol koji je na bazi željeznog fosfata.
Dakle, rekla bih da je ključ u bioraznolikosti, ranoj intervenciji i upornoj i dosljednoj primjeni odgovarajućih metoda.
A opet, sve je to Sizifov posao ako mjere suzbijanja ne provode i tvoji susjedi pa kod njih imaju idealno stanište za razmnožavanje :/
Koje je tvoje iskustvo? Podijeli sa mnom metode koje su tebi pomogle.
I ajmo naučiti nešto od puževa. Uspori. Diši. Uživaj.
Srdačan pozdrav,
Kristina
P. S. izvor informacija za tekst je vlastito iskustvo, iskustvo drugih vrtlara i ovaj tekst https://www.perforum.info/permakulturni-pristup-puzevima-u-vrtu/
0 comments