A šta ako je preduzetništvo samo alat...?

Jan 24, 2023 10:01 am

image




A šta ako je preduzetništvo samo alat?

 

Učenici i učitelji moji,


Na TED Talks-u sam pre nekoliko meseci gledao jednog norveškog filozofa koji je govorio o tome da se život na planeti Zemlji u poslednjih trideset godina ubrzao za 40 puta. I u toj brzini, mi funkcionišemo, ali sa sve manje energije...


U toj brzini, u jednom danu moguće je: ustati rano ujutru, odraditi jogu, tuširati se hladnom vodom, pročitati 10 stranica knjige, probuditi decu, napraviti doručak, obući decu, odvesti ih u školu, krenuti ka poslu, tražiti parking 15 minuta, ali stići na vreme na posao, raditi, na pauzi plaćati račune za stan koji iznajmljujete (uskoro će kirija), zakazati zubara, opet raditi i proživeti par sasatanaka od kojih je samo jedan imao smisla, voziti se kroz gužvu 45 minuta nazad do škole po decu, dovesti ih kući, otrčati u prodavnicu po namirnice, čekati 15 minuta red na odeljku za suhomesnato, pa još 15 minuta red na kasi, vratiti se kući, skuvati ručak, nahraniti porodicu, uspavati decu, odgovoriti na mejl za zimovanje, odgovoriti na još par poslovnih mejlova i na neke whatsapp poruke koje su stigle na prijateljskim četovima, otvoriti vino, popiti dve čaše vina, odlučiti da vam se ipak živi, otići na net i videti gde u gradu imaju dobri kokteli, pozvati partnerove roditelje da pričuvaju decu, srediti se, sesti u kola, otići u grad na koktele, nema parkinga a ono vino je popustilo, promeniti plan i uputiti se ka bioskopu, u kolima proveriti da li se sad daje taj film koji reklamiraju, daje se, za 15 minuta je projekcija, ubzati kako bi se stiglo na vreme, na putu do bioskopa je policajac, zaustavlja vaše vozilo, radar, brza vožnja, kazna, nastavljate ka bioskopu, tržni centar ima svoj parking, ali i on je pun, pronalazite ipak jedno parking mesto, stižete, biće sve ok, niste večerali, večeraćete kokice, šef vas zove, ne javljate se, stižu vam rezultati krvi koju ste vadili pre neki dan na mejl, hemoglobin je dosta povećan, brinućete o tome kasnije, film počinje i sada je vreme za opuštanje, zovu vas roditelji partnera koji vam čuvaju dete, ćerka se žali da ima temperaturu, nije joj dobro, izlazite iz sale za bioskop, sedate u kola, vozite se ka kući, zvoni vam telefon, prijatelj, ne javljate se, zove opet, opet se ne javljate, opet tražite parking, pronalazite parking, stižete kući, uspavljujete dete, idete da se kupate, perete zube, pa u krevet. Ah, sutra je novi dan...


Ovaj dan nije katastrofalan dan. Ovaj dan je običan loš dan koji nam se više-manje svima desi sa vremena na vreme. Većinu ovih stvari doživljavamo maltene svakodnevno...


U skladu sa tim promenio sam moj moto...


Više nije “Energija je najvažniji resurs svakog preduzetnika”.


Sada je “Energija je najvažniji resurs svakog čoveka”.


Jer, kao što ste videli iz priče, iz izmišljenog-stvarnog dana, odnosno života kog živimo, mi ne radimo na hranu, na san, na strast, na zaljubljenost, na maštanje, na nadu, na čekanje leta i 10 dana mora...


Mi radimo na energiju.


A zeznuta stvar sa energijom je da se lako troši, a teško obnavlja. Ali evo gde je problem...


Živimo u neskladu sa sobom! U neskladu sa našom prirodom... I to nam (previše) troši energiju...


I kako je norveški filozof, kome sam zaboravio ime, dokazao da ne živimo u skladu sa našom prirodom, već dosta brže od nje, ja ću sada dokazati da ne živimo ni u skladu sa sobom...


Stiže dokaz te tvrdnje...


Šta vam je najvažnije u životu?


Znam šta ćete reći, nešto poput “zdravlje; deca; partner; ljubav..” samo molim vas nemojte da kažete “duhovnost”, to već ne bih podneo...


I ja vas onda pitam, a koliko sebe (svoje pažnje, vremena i energije) posvećujete tome što vam je najvažnije?


Pogledajte priču..


Zdravlje? Pola sata dnevno. Deca? U praksi više obaveza no ljubav. Partner? Hm, dobar pokušaj. Duhovnost? Sa 10 stranica knjige dnevno? Stvarno?


Ako bismo segmente tvog života podelili u čartove, odgovor bi bio vrlo ubedljiv...


Posao.


To je segment u kome najviše dajete sebe.


Zašto? Pa... Neko nas je ubedio u to da je normalno raditi bar 40 sati nedeljno...


- Ali od nečeg mora da se živi... - reći ćete...


- Ali za nešto mora da se živi. - odgovoriću... Ustvari, svi mi živimo za nešto, samo treba sebi da postavimo pitanje da li je to za šta živimo to za šta želimo da živimo?


Najverovatnije će odgovor glasiti - Pa, nije... -.


I...Šta sad? Kakav je zaključak?


Zaključak će, kao i uvek, svako izvući za sebe...


A ja samo kažem da kada već živimo u periodu kada preduzetništvo cveta, a firma može da se otvori sa 100e, treba to da iskoristimo...


Samo kažem, da kad firma može da se vodi, pa čak i razvija, sa 2-3 sata rada dnevno (što ću dokazati), treba to da iskoristimo...


Samo kažem da možemo da živimo bolje a radimo pametnije...


Jer...


Šta ako možemo da živimo sa manje stresa a više zdravlja, sreće, radosti, energije..?


Šta ako ovaj život možemo živeti (bar malo više) u skladu sa sobom...?


Šta ako sve može mnogo efikasnije...?


I šta ako je preduzetništvo alat uz pomoć kog možemo sve to da ostvarimo?


Šta ako...?


Razmislite...


Samo kažem...


S ljubavlju,

S

 


Comments