Unutrašnji kritičar

Dvije zlatne ribice moja ćerka je dobila na poklon. Maleni akvarijum smo smjestil na sto, da možemo da ih posmatramo i u njima uživamo.

U početku su bježale od nas kao od đavola, ali vremenom smo se sprijateljili.

Kad bi se porodično približili akvarijumu, što je bilo prilično često, one su nam lepršale u susret. Nevjerovatno, nisam nikad mislile da nam ribice mogu prirasti za srce.

Brinuli smo o njima kao što se brine o onom koga voliš. Tačno određenu količinu hrane davali smo im u tačno određeno vrijeme. Tačno određenu količinu vode smo dosipali poslije tačno određenog prilagođavanja sobnoj temperaturi.

Ipak, i pored našeg truda, jedna zlatna ribica počela je sve češće i češće da bude na dnu akvarijuma.

Bilo je tužno za gledati.

Tražila sam savjete i iskustva po internetu, po prodavnicama za ljubimce, kupila pumpicu u slučaju da nema dovoljno kiseonika itd itd.

Činilo se kao da se situacija popravlja i da se naš maleni ljubimac samo prejeo.

U međuvremenu kupili smo veliki akvarijum i nove ribice. Zlatne mogu samo sa

zlatnim, tako da nisu mijenjale svoje boravište.

Veliki akvarijum sada je stajao pored malog akvarijuma sa dvije zlatne ribice od kojih je jedna sad već umirala. U mojoj glavi se vrlo brzo javio glas „ Kupila si nove ribice, a pustila si ovu koju navodno voliš da umre, ti si loš čovjek, pogledaj, jedva diše, muči se, da si je stavila u ovaj veliki akvarijum sigurno bi bila dobro, ti si kriva, kako si sebična“.

Sve ono dobro što sam uradila, sav moj trud, moje požrtvovanje i briga, sve je sada padalo u vodu, nije se brojalo. Moj unutrašnji kritičar jedva je dočekao da se pojavi i da od mene napravi lošeg čovjeka.

Ipak, dugogodišnji rad na sebi me je doveo do toga da shvatim da je unutrašnji kritičar samo glas koji mogu da čujem ali ne moram da mu povjerujem. Jer ja sam ispred sebe imala činjenice. Činjenice koje nikako nisu išle u prilog tvrdnji da sam loš čovjek, već naprotiv.

I zato, svaki put kad čuješ sopstveni glas koji ti govori kako nisi dobra i kako si loša...

Ne jedi sebe.

Uzmi papir i olovku.

Istresi sve iz sebe i zapiši.

Papir nikad ne laže.

Sve napiši.

Posebno kad sumnjaš u sebe i svoju namjeru.

Nekad činjenice neće biti na tvojoj strani. E tad...

Budi hrabra i poštena. Preuzmi odgovornost.

Ali nikad ne preuzimaj krivicu.

Ako i ti želiš da radiš na sebi, ako to želiš pisanjem, zakaži besplatnu konsultaciju.

Želim ti ugodan vikend,

Milica