Drage kolegice,
Posao odgojitelja svakodnevno traži jako puno. Dajemo se djeci, roditeljima, kolegicama, pokušavamo razumjeti, podržati, riješiti, pomoći…
A gdje smo mi u svemu tome?
Često tražimo načine kako se opustiti, napuniti baterije i pronaći svoje resurse. Kava s prijateljicom, šetnja, vikend bez obaveza, vrijeme samo za sebe… Sve su to važni načini na koje obnavljamo svoju energiju.
Ali što ako se nakon svega toga vratimo na posao i ponovno nas pogađaju iste situacije?
Ponovno nas uznemiri nečija primjedba. Ponovno satima razmišljamo o razgovoru s roditeljem. Ponovno kažemo DA, iako smo zapravo željele reći NE.
Jer nije dovoljno samo pronaći način da se odmorimo od onoga što nas iscrpljuje. Važno je početi razumijevati i zašto nas određene situacije toliko pogađaju.