Dobro vam, barem u Vinkovcima, kišno jutro..

Jučer je bio dan mentalnog zdravlja. Za mene i moju obitelj bio je dan pedijatrije, infuzije i brige oko bolesnog djeteta. Ah ta jesen i njezine čari..ILI ne!

Jutros, potpuno slomljena od noći na hitnoj i balansiranja između sušilice i perilice rublja, otpremila sam dijete po kiši u školu, bez kišobrana.

Shvativši što se dogodilo, potpuno sam se slomila.

Kakva sam ja to majka?

I dokle ovako? Moram li ja brinuti baš o svemu?

Moj, unutarnji saboter istresao je cijelu vreću misli poput; "baš si super mama, ne možeš ni osnovno provjeriti?", "sad će ti i sin biti bolestan, a tko je ono odgovoran..." I tako u krug.

A što sam ja napravila?

Prvo sam pustila sve misli neka prođu, a zatim zastala i pitala se; OK, KAKO SE OVO DOGODILO?

Jer nisam tražila pomoć.

Jer nisam postavila granice.

Ovo ja zovem faza detekcije problema, a nakon toga moj mozak zakuha i krene u akciju. Mozak voli biti zaposlen i voli rješavati probleme,

Nakon toga sam zastala i na papir zapisala što će mi sve pomoći riješiti ovo stanje.

Pisala sam stvari poput; nazvati svekrvu i zamoliti neka nam pošalje ručak za danas i pitati kad je slobodna doći peglati, nazvati salon za masažu i konačno iskoristiti onaj kupon za besplatnu masažu koji mi stoji od ljeta.

Isto sam i učinila, i znate što. Nisam bila slaba, nisam bila nemoćna. Bila sam ponosna ja jaka jer sam se pobrinula za sebe kako bi mogla brinuti o svojoj obitelji.

To je put!

To je način.

I ne, nisam se rodila s ovim znanjima, uvjerenjima i sposobnostima!

One su došle kao rezultat kontinuiranog rada na sebi. Psihoterapija koju prakticiram redovito već 2 godine. I to je jedan od načina kako ja brinem o svom mentalnom zdravlju.

Psihoterapije nije ludost!

Psihoterapija nije slabost!

Psihoterapija je način uz koji postajemo i ostajemo otporni i jaki u svim izazovima.

Ideš li ti na psihoterapiju?

Kako čuvaš sebe?

Piši mi!