Ako me pratiš i ako čitaš ove poruke, vjerujem da i ti, poput većine ljudi, imaš snove i ideje o tome kako bi voljela da izgleda tvoja budućnost i da si čak svjesna toga što bi sve trebala napraviti da to postigneš.

Svejedno, bez obzira što nam je to sve na prvu jasno, često se događa da ostanemo na mjestu i ne napravimo ono što je nužno da ostvarimo željeni rezultat.

Kako objasniti tu situaciju u kojoj sve znaš, sve ti je jasno, ali opet ne uspijevaš napraviti ništa?

Danas bih ti voljela napisati nešto o tome što se događa kada sumnjaš u sebe.

Nismo se samo za vrijeme škole i odrastanja natjecali s drugima i uspoređivali tko je bolji u nečemu, nego to radimo i dan danas kao odrasli ljudi.

A kada rastemo, tj. kada učimo nove stvari ili pokušavamo napraviti nešto što do sada nismo, dozvoljavamo drugima da vide kako smo ranjivi, otkrivamo želje svojeg srca i pokazujemo im nešto što smo do sada držali samo za sebe.

Nismo ugodni s time da drugi znaju za naše planove jer, ako nam ne uspije, postoji mogućnost da će drugi to vidjeti ili saznati.

Ta pomisao nam je strašna.

Ne želimo pokazati svoju ranjivost. Želimo biti uspješni, čvrsti, snažni, briljantni, poželjni.

Ne želimo kritiku.

Reći ću ti nešto u što možda nećeš povjerovati na prvu, ali:

Nikoga nije briga za tebe.

Većina ljudi je zapravo fokusirana na sebe i svoj život. Njih ne zanima što ti radiš sa svojim. Uglavnom malo koga zanima ulaziš li ti u rizik, napreduješ li, koliko i što učiš i što radiš jer se uglavnom brinu za to kako da njima bude bolje.

To ne znači da ne postoje negativni komentari i ljudi koji se ipak malo bave tuđim životima, ali takvi će naći materijala za ruganje dozvolili mi to ili ne.

Njima je dovoljno poniženje to što uopće komentiraju druge na takav način tako da ih ne moramo mi još ponižavati dodatno.

Nos u svoja posla i put yourself out there.

Ja skoro svaki dan uđem na Facebook i vidim svoje stare objave. Nekada budem ponosna, nekada se posramim, ali ne samo to.

Nekada vidim svoje Instagram storije od prije samo 3 mjeseca i pomislim: "Bože, što sam ovdje napisala, nije čudo da me deset ljudi otpratilo."

Ali da ne pišeš, da ne testiraš, da ne izražavaš mišljenje, ne bi ni imala na čemu raditi niti kritički misliti o svojem vlastitom radu, ne bi bilo prostora za napredak i ne bi bilo prostora da učiš na greškama.

Većina ljudi zadrži kratko pažnju na tome što radiš i nastavi dalje. I umjesto da se opterećuješ time "tko što misli", radi na tome da:

• radiš iz srca i misleći na druge
• poštuješ drugu osobu
• ne vrijeđaš nikoga
• zauzimaš se za sebe
• kažeš što misliš
• predomisliš se
• prihvatiš grešku i
• dozvoliš sebi raditi ono što te ispunjava bez ideje da si dužna to raditi na način na koji bi se svidio svima jer, ne samo da to nije moguće, tako gubiš sebe i cijeli smisao toga što radiš.

U idući ponedjeljak, 26.6., držim zadnji Zoom trening ovog mjeseca na temu: Autentičnost i tvoj glas na mreži.

Detalji su na linku: https://docs.google.com/forms/d/1q8qtaLZpHjxGSgrBxjjctopUZXHf89GokukHL_T8rns/edit

Ako želiš izgraditi disciplinu, naučiti potpuno novi pristup obvezama, izgovorima, svakodnevici i rezultatima koje želiš postići, čekam te na individualnim konzultacijama.

Prijava i informacije su na linku: https://docs.google.com/forms/d/1KjHx1M26cP_e4Lz7xM2x21XcLKm3wPXx79H78bLxFX8/edit

Što se tiče individualnog rada, svakodnevno dobivam upite o raznim mogućnostima rada, ratama, terminima susreta i slično. Slobodno mi piši i pitaj što god te zanima. Jedna od mojih vrijednosti je da se prilagođavam klijentu koliko mu je potrebno i koliko to ima smisla.

Tako imam žene koje plaćaju na rate, mame koje dođu na sesiju s djetetom ili sjede u autu jer tamo imaju sat vremena mira.

Naravno da postoje granice i jasni uvjeti rada, ali prije svega smo ljudi i želim da se osjećaš ugodno na ovom zajedničkom putu.

Hvala ti na čitanju i čujemo se.