Bila sam digla ruke od svega.

U trenutku kad se dogodio potres u mom životu i poljuljao sve stupove koji su držali moju kuću, samo sam stala i pustila sve.

Nisam imala ni trunke snage da nešto popravljam.

Legla sam u te ruševine i pušila cigarete danima.

Rekla sam: “Bože, evo tebi ovo jer ja ne znam što ću s tim.”

Takav osjećaj nemoći nisam imala nikada u životu.

I tamo sam bila.

Danima.

Onda sam se počela osvrtati. Prvo sam okrenula glavu lijevo pa desno i počela primjećivati preživjele i ostatke koji su još čitavi.

Do mene bi ponekad došetala moja maca koju sam nabavila da popuni prazninu koja je nastala.

Ležala sam i gledala nju. Taj stan, te ruševine, ta sjećanja i planove koji se nikada neće ostvariti.

Tko si ti i što je ovo, znala sam se pitati.

Onda moje dvije patkice koje sam čuvala, hranila, vodila i šetala su me stalno podsjećale da nije sve propalo.

Ja nisam sama. Imam sebe i imam svoju djecu. I macu.

Onda sam ustala i počela čistiti oko sebe.

I um.

I dušu.

I hram.

Doslovno sam izbacila stol iz dnevnog boravka. I sada nemamo stol. Ne treba nam. Nitko ne dolazi u goste.

Ovo vam je bilo simbolično: “Neću držati u životu ništa što mi ne treba radi nekoga drugog.”

Bivši muž mi nikada nije dozvoljavao da bacim stvari jer “što ako netko dođe i mi nemamo to i to”.

Sad sam sve pobacala.

Koja sloboda.

Bacila sam i tepih i odjeću i pola stvari koje nisam više htjela gledati.

I onda sam ustala.

Otišla na trening nakon tri tjedna pauze.

Bacila cigarete.

Počela se opet zdravije hraniti.

Otišla na tretman lica.

Na laser.

Na nokte.

U solarij.

Uplatila coaching paket.

Redovno odlazila na svoju terapiju.

Poslušala podcaste koji su me zanimali.

Slušala glazbu.

Napravila divorce playlistu.

Našla odvjetnika.

Preuzela svu papirologiju.

Uzela opet konce u svoje ruke.

I sada me ljudi vide i kažu “Ti Ivona blistaš.”

To je valjda kao lopoč, što si dublje dolje u blatu, gore si ljepša i širiš svoju esenciju čije je i tama dio.

Neki dan sam vidjela one stupiće na cesti koji se samo sagnu ako ih udari auto pa se oni vrate nazad jer su zapravo od gume.

Tako se i ja osjećam sada.

Život gazi, ja se vratim.

I uzrok nisu samo sve stvari gore koje sam vam

navela. Svi koraci koje sam poduzela bili su samo potpora i bonus na cijeli ovaj dugogodišnji rad na sebi.

U teškim situacijama se zapravo vidiš kako si i gdje si u životu. Koliko si svjesna, koliko si jaka, pronicljiva, sposobna, inteligentna, svoja, autentična ili odlučna.

Možeš li “bounce back” kada dan više nije jutarnja rutina i meditacija, nego potres koji ruši stupove.

Htjela sam dići ruke od svega.

Htjela sam zatvoriti ovaj biznis i onda me jedna draga duša podsjetila da ne odustajem, da se sjetim svij žena kojima sam pomogla i svih onih kojima ću tek pomoći.

Ja pred vama stojim kao živući primjer nekoga tko ne odustaje od sebe i želim podržati svaku koja želi za sebe isto.

Ovo je puno više od izgradnje discipline, ovo je izgradnja muda i ljubavi prema sebi koji drže tvoje temelje kad se sve ljulja.

Do kraja 9. mjeseca primam još dvije osobe na individualni coaching.

Sve informacije s malim izmjenama su na linku: https://docs.google.com/forms/d/1KjHx1M26cP_e4Lz7xM2x21XcLKm3wPXx79H78bLxFX8/viewform?edit_requested=true

Have a good day i hvala na čitanju,

Ivona