Jedno pismo i promišljanje uz čaj

Feb 04, 2024 5:48 pm

Otkad žvim u Koeln-u, još uvijek nisam bila na karnevalu po kojem je ovaj grad tako poznat.


Prošle godine sam vodila svoju kćer i vratile smo se doma nakon što sam zaključila da ovo "peto godišnje doba" (kako ga ovdje zovu) nije ništa za djecu.


Ima i fora stvari, zanimljivih i šarolikih povorki, ali realnost je da je to sve krinka za dane i dane slavljenja i partijanja.


Ovi scenariji čekaju nas idući tjedan i ja sam odlučila otići i doživjeti to, ovaj put pod maskom.


Neki dan sam pomislila kako dani prolaze polako, ali sam onda primijetila da je to zbog nekih promjena koje sam sama uvela:


  • sve manje sam na mobitelu (na društvenim mrežama minimalno)
  • meditiram svaki dan
  • provodim više vremena s djecom
  • budim se ranije i ne žurim
  • maknula sam nogu s gasa


Koliko god želiš neke stvari sada i odmah, umijeće je naučiti puštati korijenje, raditi temeljito i dosljedno, ne odgađati i ne raditi frku i paniku u zadnji tren.


Većina klijentica koja mi se javi i kaže da odgađa sve do posljednjeg trenutka i onda radi u stresu zapravo shvati da su one stalno u stresu - i dok odgađaju to što odgađaju i dok rade to u pet do dvanaest.


Mir ima svoju cijenu.

Uspjeh ima svoju cijenu.


I mir nije samo masaža vikendom i šetnja po prirodi.


Mir je kada piješ kavu i ništa ti ne visi nad glavom jer ne bježiš sama od sebe i svojih obveza.


Uspjeh je kada ipak ostaneš dva sata duže budna i dovršiš to što si naumila i pod cijenu sna.


A murdost je znati kada i koliko potegnuti, a kada stati i odmoriti.


Mi čitav život koristimo vrijeme da bismo si ugodili i izbjegli nelagodu.


Vještina je naučiti biti u redu s nelagodom.


Danas sam bila s prijateljima i jedna osoba me pitala zašto sam se počela baviti coaching-om.


Ja sam se sjetila 2021. kada sam donijela tu odluku, kako sam bila nesretna na starom poslu, u gradu kojeg nisam voljela, pod ogromnim pritiskom obveza i odgovornosti i života koji me nije ispunjavao, anksioznost koja me preplavljivala kao posljedica takvog života i nezadovoljstvo.


Kognitivno bihevioralni coaching mi je pomogao da sredim mislim, manje dramim, usmjerim energiju u stvaranje života kakvog želim, radim i budem kreativna, ne bojim se budućnosti i uživam u danom trenutku.


Tvoje mentalno i tjelesno zdravlje, tvoje navike, tvoj posao, tvoje društvo, sadržaj kojeg konzumiraš i hrana koju jedeš utječu na kvalitetu tvojeg života.


Toliko je slojeva i ne postoji samo jedan put.


Moja starija kćer čita knjigu o tijelu pa mi kaže ovako:


"Mama, imamo "tim oči" - to je kada očima vidim svoju prijateljicu, onda "tim misli" pomisli kako ja nju poznajem i kako je to moja susjeda, zatim mi "tim osjećaji" javi da sam baš sretna što je vidim, a "tim pokret" mi kaže da potrčim prema njoj."


Ovo mene nitko nije učio odmalena.


Većina nas je odrasla bez ikakve svijesti o emocijama i mislima, o samokontroli da ne pričam.


Nije sve onako kako pomisliš, a to što pomisliš možeš odabrati, a to što odabereš može ti uvelike promijeniti život.


Ako želiš naučiti ove vještine, javi mi se na individualni rad na linku: https://docs.google.com/forms/d/1KjHx1M26cP_e4Lz7xM2x21XcLKm3wPXx79H78bLxFX8/edit



Comments