Jedno pismo i promišljanje uz čaj
Feb 04, 2024 5:48 pm
Otkad žvim u Koeln-u, još uvijek nisam bila na karnevalu po kojem je ovaj grad tako poznat.
Prošle godine sam vodila svoju kćer i vratile smo se doma nakon što sam zaključila da ovo "peto godišnje doba" (kako ga ovdje zovu) nije ništa za djecu.
Ima i fora stvari, zanimljivih i šarolikih povorki, ali realnost je da je to sve krinka za dane i dane slavljenja i partijanja.
Ovi scenariji čekaju nas idući tjedan i ja sam odlučila otići i doživjeti to, ovaj put pod maskom.
Neki dan sam pomislila kako dani prolaze polako, ali sam onda primijetila da je to zbog nekih promjena koje sam sama uvela:
- sve manje sam na mobitelu (na društvenim mrežama minimalno)
- meditiram svaki dan
- provodim više vremena s djecom
- budim se ranije i ne žurim
- maknula sam nogu s gasa
Koliko god želiš neke stvari sada i odmah, umijeće je naučiti puštati korijenje, raditi temeljito i dosljedno, ne odgađati i ne raditi frku i paniku u zadnji tren.
Većina klijentica koja mi se javi i kaže da odgađa sve do posljednjeg trenutka i onda radi u stresu zapravo shvati da su one stalno u stresu - i dok odgađaju to što odgađaju i dok rade to u pet do dvanaest.
Mir ima svoju cijenu.
Uspjeh ima svoju cijenu.
I mir nije samo masaža vikendom i šetnja po prirodi.
Mir je kada piješ kavu i ništa ti ne visi nad glavom jer ne bježiš sama od sebe i svojih obveza.
Uspjeh je kada ipak ostaneš dva sata duže budna i dovršiš to što si naumila i pod cijenu sna.
A murdost je znati kada i koliko potegnuti, a kada stati i odmoriti.
Mi čitav život koristimo vrijeme da bismo si ugodili i izbjegli nelagodu.
Vještina je naučiti biti u redu s nelagodom.
Danas sam bila s prijateljima i jedna osoba me pitala zašto sam se počela baviti coaching-om.
Ja sam se sjetila 2021. kada sam donijela tu odluku, kako sam bila nesretna na starom poslu, u gradu kojeg nisam voljela, pod ogromnim pritiskom obveza i odgovornosti i života koji me nije ispunjavao, anksioznost koja me preplavljivala kao posljedica takvog života i nezadovoljstvo.
Kognitivno bihevioralni coaching mi je pomogao da sredim mislim, manje dramim, usmjerim energiju u stvaranje života kakvog želim, radim i budem kreativna, ne bojim se budućnosti i uživam u danom trenutku.
Tvoje mentalno i tjelesno zdravlje, tvoje navike, tvoj posao, tvoje društvo, sadržaj kojeg konzumiraš i hrana koju jedeš utječu na kvalitetu tvojeg života.
Toliko je slojeva i ne postoji samo jedan put.
Moja starija kćer čita knjigu o tijelu pa mi kaže ovako:
"Mama, imamo "tim oči" - to je kada očima vidim svoju prijateljicu, onda "tim misli" pomisli kako ja nju poznajem i kako je to moja susjeda, zatim mi "tim osjećaji" javi da sam baš sretna što je vidim, a "tim pokret" mi kaže da potrčim prema njoj."
Ovo mene nitko nije učio odmalena.
Većina nas je odrasla bez ikakve svijesti o emocijama i mislima, o samokontroli da ne pričam.
Nije sve onako kako pomisliš, a to što pomisliš možeš odabrati, a to što odabereš može ti uvelike promijeniti život.
Ako želiš naučiti ove vještine, javi mi se na individualni rad na linku: https://docs.google.com/forms/d/1KjHx1M26cP_e4Lz7xM2x21XcLKm3wPXx79H78bLxFX8/edit