“I’ve never seen any life transformation that didn’t begin with the person in question finally getting tired of their own bullshit.” - Elizabeth Gilbert

Ako ne gledaš u svoja govna dovoljno dugo, neće ti se imati od čega smučiti.

Danas ljudi imaju toliko nizak prag tolerancije na frustraciju da, čim osjete neku nelagodu ili loš osjećaj, brzo traže način da se tog osjećaja riješe.

Onda se vraćaš starim navikama, starim obrascima ponašanja, okrećeš glavu, numbaš se serijama ili uljepšavaš to svoje govno, samo da ti manje smeta.

Ne želiš se osjećati loše i onda se zabavljaš nekim privremenim rješenjima umjesto da pogledaš oči u oči s tim što ti smeta.

Meni, recimo, smeta što ljudi lažu, smetaju me lukavi, podmukli ljudi koji sve vrte u svoju korist i ne vide osobu ispred sebe.

Kao da su nadrogirani, idu preko svega i svih da bi dobili vlastito zadovoljstvo.

Može li se zadovoljstvo graditi na gaženju drugih?

Pa vjerojatno može.

Hoćemo li tražiti dijagnoze takvima? Ja polako odustajem.

Nekad je netko jednostavno seronja i ne opravdava ga nikakva dijagnoza.

Izađite iz tih svojih kukuljica u kojima gajite svoje sjebanosti i traume iz djetinjstva.

Svi ih imamo.

To ti ne daje za pravo da danas kao odrasla osoba, s prosječnom ili nadprosječnom inteligencijom, sposobnošću da biraš i prosuđuješ se hraniš kao predator drugim dušama.

Danas sam osjetila ljutnju kakvu dugo nisam.

I znaš što?

Nisam je išla opravdavati, tražiti što stoji iza nje i praviti se neka produhovljena koja gleda svoje misli i ne osjeća ništa.

Od sve te silne psihologije što nam je dostupna na mrežama, čovjek više ne smije nešto osjetiti, a da se ne pita što nije u redu s njim.

Okej je da ti je nekad pun kurac.

I da to nikome ne objašnjavaš.

Ljutnja, svejedno, ako dozvoliš da prođe kroz tebe, ne mora biti destruktivna.

Može biti baš korisna, pogotovo ako te dovede do trenutka - Sad je dosta.

I love that moment.

Ne daj u životu prostora nikome tko je tu na pola, tko te iskorištava, tko te uzima zdravo za gotovo, ne daj prostora verzijama sebe koje te čuvaju da ostaneš tu gdje jesi i trpiš sranja.

Mi često dramimo jer se bojimo pogledati istini u oči, puno lakše je komplicirati.

Moja terapeutkinja je danas rekla da se u životu sve svodi na dvije stvari:

1. Kakav odnos imaš prema nelagodi i
2. Koliki ti je stupanj osobne odgovornosti.

Svi što se skrivaju, lažu, muljaju, bježe zapravo od samih sebe i nije ni čudo da život uz njih postaje gorak.

Fuck them all i piči svoje.

Ne padaj na vlastite slabosti.

Be real.

Be raw.

Be yourself.

I ne seri.

It is that simple.

—

Ako si nedavno prošla kroz razvod ili prekid ili razmišljaš o tome, pozivam te na svoj trening “Not your wifey: Briga o sebi nakon prekida” kojeg održavam idući četvrtak, 25.4. u 18:00 sati.

Prijaviti se možeš na linku: https://docs.google.com/forms/d/1p6mzsMwrxL-aF3HJEuxhwnKyFoCKdYJ2Ep_FkK6CgCo/edit

Plus red citata koje sam skupila ovih dana: