Stvarčice za dušu
Apr 14, 2024 9:19 am
Još od osnovne škole skupljam citate.
Ja sam bila ona osoba koja bi čitala knjigu, podvlačila olovkom rečenice, zabilježavala stranice i nekada čak te citate prepisivala u bilježnicu.
Riječi me pale.
Obožavam jezik, značenje koje pridajemo stvarima i kako kroz sustav znakova stvaramo svoj vlastiti svijet.
Još je zanimljivije kako reagiramo na ono što čujemo ili pročitamo.
Dat ću ti nekoliko citata u nastavku i primijeti kako ti tijelo reagira, primijeti emociju koja se javlja:
“Jer su ljudi robovi, jer je svijet mučilište, gdje je čovjek čovjeku tamničar i mučitelj torturom zakona i običaja, naslijeđa drevnih grijehova"
(A. Šenoa)
“Uz svaku prekrasnu ženu ide muškarac koji je sit toga da je pumpa.“
(Bukowski)
“Ovo je moj život, pomislila je, i stojim ovde, u njegovom centru. Presekla je paradajz. Nije razmišljala ni o čemu.”
(M. Cunningham)
”Uspio ju je prepoznati u gužvi, kroz suze neponovljiva bola što umire bez nje, pogledao ju je posljednji put zauvijek, očima sjajnijima, tužnijima i zahvalnijima no što ih je ikada vidjela u pola stoljeća zajedničkog života, i uspio joj je reći posljednjim dahom: Samo Bog zna koliko sam te volio.”
(G. G. Marques)
“Ja koracam livadama
Plav od sutona”
(A. B. Šimić)
“You came into my life only to teach me how to live alone.”
(unknown)
“I was walking along a path with two friends — the sun was setting — suddenly the sky turned blood red — I paused, feeling exhausted, and leaned on the fence — there was blood and tongues of fire above the blue-black fjord and the city — my friends walked on, and I stood there trembling with anxiety — and I sensed an infinite scream passing through nature”
(Munch)
“Ako jednom odeš, nemoj se okrenuti, jer ako se okreneš moraš se vratiti, a ja ne želim da se vratiš odlazeći.”
(Jesenjin)
Što kažeš? Jesi osjetila to o čemu pričam?
Studirala sam francuski jezik i književnost, lingvistiku i novinarstvo, a zatim završila edukaciju iz kognitivno-bihevioralnog coaching-a, metodologije koja je jedna forma semantičke terapije, sada slušam edukaciju iz konstruktivizma i sve se svodi na jedno:
Promjenom misli i stavova, mijenjamo tvoj pristup onome što radiš.
Mijenjaš sebe.
Istražujemo tvoj svijet, što za tebe znači disciplina, samopouzdanje ili uspjeh i onda gradimo u skladu s tim što ti želiš i što je tebi važno.
Da, promjena i napuštanje starih obrazaca će te boljeti, ali će ti pružiti zadovoljstvo.
Uvijek ćeš biti između dva svijeta - onog poznatog koji te zove da ostaneš gdje jesi i onog novog kojeg tek otkrivaš.
Svako jutro kada ustaneš biraš stranu.
I ovo ne znači da je sve crno bijelo, nekada ćeš skakati i prelaziti s jedne strane na drugi i to te ne čini lošom osobom, nego - čovjekom.
Moj rad od sada i ubuduće sve će se više fokusirati na vodstvo iz autentičnosti podmazano dobrim znanjem i iskustvom.
Definicije i psihološke termine možeš pročitati u knjigama, sa mnom ideš na teren i poduzimaš ono čega se plašiš ili ustručavaš.
It’s hard.
I know.
Ali što ti drugo preostaje?
Danas ću sjesti na klupicu i pisati poeziju ispod stabla jabuke.
Sutra ću se obući, otići na posao i rasturiti.
Sprijatelji se s trenutkom i budi 100% u njemu.