Postoje dva pitanja u životu koja, kada si postaviš, dobro se zapitaj što se događa i u kojem smjeru ideš.

Prvo je: Što nije u redu sa mnom?

Drugo je: Kako ću to sve sama?

Prvo pitanje, ako ga postaviš dok si u odnosu ili u braku i postavljaš ga često jer smatraš ili te druga strana navodi na ideju da odnos ne funkcionira zbog tebe, je jedan ogroman red flag.

Zašto?

Niti jedna zdrava, funkcionalna, emocionalno zrela osoba koja ima poštovanje prema tebi neće činiti da se ti osjećaš krivom jer se problemi u odnosu ne rješavaju traženjem odgovora na pitanje tko je kriv kao u vrtiću među djecom koja ne znaju drugačije.

Ako ideš na terapiju već neko vrijeme, čitaš, učiš i radiš na sebi, a i dalje misliš da je sve na tebi i da ti moraš biti bolja ili drugačija da bi brak/odnos uspio, slobodno stani tu i razmisli s kim zapravo imaš posla i koga zapravo slušaš.

Tvoj životni cilj, bez obzira na sve što si slušala od mama, baka, tetki, strina i televizije, nije da udovoljiš očekivanjima jednog muškarca. Ako ga uopće možeš nazvati muškarcem.

Zatim dolazimo do drugog pitanja.

Neke od vas koje su ovo prvo pitanje riješile i shvatile jebote ovaj odnos je otišao k vragu i ne želim više ovo, zaglavite na pitanju: "Kako ću to sve sama?"

Ako ti ovo pitanje prolazi kroz glavu, pozivam te da odgovoriš sebi na sljedeće:

Kako si to do sada sama?

Kako si to do sada s gomilom utrošene energije na pogrešnu osobu, svađe i rasprave?

Ako ostaješ u odnosu samo zato jer biološki otac nekada ispuni svoju dužnost pa "pričuva djecu", imam dobru vijest za tebe - postoje vrtići, škole i bejbisiterice.

A ako se u to "Kako ću to sve sama?" ne uklapa kako ćeš ići na tečaj zumbe srijedom u 7, onda nećeš ići na zumbu dok ne nađeš rješenje.

First things first.

Ljudi ostaju nezadovoljni u prelošim odnosima zbog preglupih razloga i onda se pitaju zašto su nezadovoljni, nesretni, debeli, ovisni o cigaretama i umorni.

Preuzimanje odgovornosti boli, ali je oslobađajuće.

Kako ćeš to sve sama?

Tko kaže, na kraju dana, da ćeš biti sama?

Nekada prijatelji i ljudi koji ti nisu obitelj su više tu za tebe nego bilo tko drugi.

Postoje grupe podrške, postoje načini jer ništa, ali ništa ne može biti gore od toga da ostaješ u odnosu koji ti siše dušu i koji će te ubiti prije nego te zapravo pokriju zemljom.

A ako u svemu tome imaš djecu i ostaješ da bi imale oca - još jedna dobra vijest za tebe: razvesti se od nekoga ne znači ubiti oca.

Znači samo da više nećete živjeti na istoj adresi i da nećeš trpjeti njegova sranja.

Razloženo na proste faktore,

toliko od mene danas.