Što god mi govorili i kako god se tješili da nam tuđe prihvaćanje i mišljenje nije važno, ljudi zapravo žude za prihvaćanjem i bili bi nesretni kada ga nikako ne bi dobili.

To što ga želimo i što nam je lijepo kada ga imamo, ne znači da nam je POTREBNO. Puno ljudi pa čak i stručnjaka iz polja psihologije ovdje doskoči i kaže:

"Ali mi smo društvena bića i ne možemo živjeti bez tuđeg priznanja."

Istina je da nam je neka razina priznanja potrebna jer inače ne bismo mogli biti funkcionalni sudionici zajednice, ne bismo mogli npr. unajmiti stan ili kupiti auto, ali odraslim ljudima priznanje nije nužno. Dokaz za to je da ljudi mogu živjeti u izolaciji i ne umrijeti od toga ili nisu zbog toga nesretni. Neki čak svjesno biraju takav život. Postoje i oni koji žive u društvu i zapravo ne žele ljubav.

To su rijetki slučajevi i većina nas zapravo želi da nas ostali prihvaćaju, ali to što mi to želimo i što za time žudimo, ne znači da nam je i potrebno.

Mi nismo djeca. Djeca zaista ovise o drugima i potrebno im je da ih netko opskrbi hranom, vodom, odjećom i pobrine se za njih kada su bolesni. Djeca se ne znaju obraniti od uvreda i kada ih netko u vrtiću verbalno napadne ili kritizira, dijete nema tu razinu svijesti da kaže: "Baš me briga što Petra misli i koji su njeni motivi, moj život je vrijedan bez obzira na njeno mišljenje."

Kada se odrasla osoba nađe u sličnoj situaciji, može naći način da to tolerira. I može sebi reći:

1. U redu, možda se njoj ne sviđa moj stil, ali ima ljudi kojima se sviđa.
2. Možda se njoj ne sviđa kako ja to radim, ali to je moj način koji je meni najugodniji i koji meni ima smisla. Neću raditi kako drugi misle da je ispravno.
3. Možda sam pogrešno upotrijebila izraze dok sam pričala engleski danas, ali to nije moj materinji jezik i dalje ga učim, to ne znači da ne vrijedim.

Činjenica je da će se rijetko kome svidjeti neodobravanje ili negativna kritika, ali to ne znači da ne možemo naći načina da se s tim nosimo.

Rješenje je da odbacite ideju da morate biti prihvaćeni kako biste bili sretni.

Zašto je ovakav zahtjev nerealan?

1. Zahtijevati da vas svatko voli je neostvariv cilj. Uvijek će tu biti netko kome nećete biti po volji.
2. Neki ljudi nisu sposobni voljeti.
3. Neki vas neće voljeti zbog potpuno banalnih razloga, npr. jer imate plavu kosu.
4. Neki će vam zamjerati neku grešku koju ste davno napravili.
5. Kada bi vas svi i voljeli, nastao bi problem oko toga koliko vas vole i vole li vas dovoljno.
6. Vaš pretjerani trud da dobijete priznanje i briga da dobivate pažnju ljudima može biti iritantna i možete im zbog toga biti dosadni.
7. Kada bi vas i svi voljeli, to bi bilo iscrpljujuće jer jednom kada vam netko da ljubav, ponekad se ponaša kao da ima pravo na vas i vaše vrijeme.

Kada se osvrnemo na sve navedeno, možemo zaključiti da bi bilo bolje odbaciti težnju da vas svatko koga vi smatrate važnim voli i da se radije fokusirate na sebe, vlastitu vrijednost i vanjske aktivnosti i ciljeve koji su vam bitni.

Bez obzira na zen budizam i hinduizam koji se zalažu za putovanja u sebe, puko prevrtanje misli po glavi češće može biti nekorisnije nego odluka da se posvetite nekom vanjskom faktoru. Potpuno napuštanje potrebe za prihvaćanjem i poštovanjem kako bi se ujedinili sa svemirom zapravo je odbacivanje vlastite prirode i navodi nas na iluzije kao što su: "Sada znam tajnu svega." i tako vas navodi na ideju da postoji čudotvorno rješenje za sve probleme.

Zapravo je jako malo onih kojima je uspjelo živjeti po filozofiji "Jaka osoba je ona koja je indiferentna prema časti i kritici, vrućini i hladnoći, zadovoljstvu i boli." Ovo je skoro nedostižan ideal i zapitajte se koliko je smisleno odreći se psihičke boli, ali istovremeno i - svakog životnog zadovoljstva.

Ako ćete već ulagati toliku energiju, uložite je u prihvaćanje sebe i vlastite prirode i u rješavanje nelogičnih i nekorisnih zahtjeva, a ne svih želja koje imate kao ljudsko biće jer mislite da ćete dostići neki zen.

Što je korisno napraviti?

1. Prihvatite potrebu za prihvaćanjem koju imate i koja vam stvara muku, priznajte je, osvijestite je i preispitajte.
2. Kada se želja za tuđim prihvaćanjem pojavi, a ne dobijete je, sjetite se da drugi ljudi imaju pravo da vas ne vole, imaju pravo da im idete na živce i zapitajte se je li uopće neophodno da vas voli svatko svake Božje sekunde.
3. Usredotočite se na davanje, otvorenost i angažiranje oko drugih ljudi. Pomozite kome možete.
4. Nemojte miješati svoju vrijednost s tim voli li vas netko ili ne. Vrijednost osobe se ne može definirati jer i onima kojima ste vrijedni, vrijedni ste im na drugačiji način, nekome kao prijatelj, nekome kao suprug ili kolega. Tuđe prihvaćanje ne definira vašu unutrašnju vrijednost.
5. Kada stvarno slijedite svoje ideje i snove, radite na onome što vam je važno i na tome da stvorite život po svojoj mjeri, manje ćete se opterećivati time je li to drugima prihvatljivo ili ne. Prihvatit ćete sebe jer radite ono što zaista želite, a ne ono što bi drugi mislili da biste trebali.

I da sumiram još jednom, lijepo je kada nas drugi vole i prihvaćaju, ali nismo mala djeca, to nam nije nužno i možemo naći način da živimo sretno i ispunjeno bez obzira na tuđa mišljenja o nama tako da se fokusiramo na ono što je nama važno i što će nam donijeti dugoročno životno zadovoljstvo.

Što prije usvojite ovakvo razmišljanje, riješit ćete se nepotrebnih frustracija koje ste stvorili vlastitim očekivanjima od drugih.

-----

✦ Otvaram još dva mjesta u desetom mjesecu za 1:1 coaching na kojem radimo na postavljanju ciljeva i kreiranju života u skladu s vašim vrijednostima. Javite se odgovorom na ovaj mail ili privatno na Instagram profilu.

✦ U desetom mjesecu održat ću još jednu besplatnu radionicu. Temu ćemo odabrati skupa glasanjem. Temu možeš predložiti ovdje.

Ivona

Kognitivni-bihevioralni coaching

*Izvor informacija: Ellis A. i Harper R.H. (1996) A new guide to rational living