Ja nemam planirano kada pišem newsletter. Jedini znak da trebam sjesti i napisati nešto je kada me opere osjećaj iz trbuha direktno u srce pa u glavu, kao da mi se otvori neka čakra za kreativnost i pisanje. 😄

I zato hvala ti što čitaš moje mail-ove iako nisu klasični “3 načina da se više discipliniraš” koji su jako korisni, u kojima svašta nešto saznaš ali ti često ispare iz glave. Barem je meni tako.

Danas sam ti htjela prenijeti dijelić moje radne atmosfere i povezati to s nečime što je meni zaista važno u životu, a to su opuštenost i dobra zezancija.

Kada sam se počela baviti coaching-om, moj ton je bio dosta oštar i grub jer sam smatrala kako je to jedini način da pokažem svoju profesionalnost.

Živjela sam u ideji “ako ti pokažem kako sam opuštena, nećeš mi vjerovati”.

Hrpa gluposti, naravno, hvala Bogu pa imam self-coaching mozak koji je uvidio koliko besmislica sam sebi nekad servira.

To ne znači da ćemo se cerekati kada imamo sesiju niti da neću ozbiljno pristupiti tvojem problemu ili opravdati tvoje povjerenje.

Tko je radio sa mnom, zna koliko sam posvećena i koliko prostora ti dajem u procesu jer si tamo ti u glavnoj ulozi, ja sam sa strane kao onaj putokaz na cesti koji ti pokazuje da postoji više smjerova.

Ono što želim danas naglasiti je koliko smatram da nije dobro da si u procesu rasta i razvoja:

zgrčena

zabrinuta

tjeskobna

namrštena

nezadovoljna

neraspoložena ili

preozbiljna.

Zamisli stablo koje raste da se ljuti na sebe i sve okolo. Misliš li da bi njegova krošnja ikada procvjetala i kasnije dala fine trešnje svima na radost?

Zašto onda ti misliš da možeš na takav način doživjeti pozitivnu promjenu?

Evo ti zadatak za danas. Zapiši što je za tebe pozitivna promjena. Kako izgledaš ti i kako izgleda tvoj život nakon nje?

I onda razmisli možeš li napraviti nešto od toga već sad kako bi se pomaknula korak bliže?

I možeš li to napraviti, a da nemaš osjećaj da je sto tona teško?

Nova firma u kojoj radim je velika, ima puno zaposlenika, ozbiljne projekte, posla preko glave, rokove koji čekaju… Znate kako se ti ljudi ponašaju?

Da ih sretnete na cesti ne biste nikada pomislili da su ovo neki ozbiljni biznismeni, menadžeri, konzultanti (a jesu).

Opušteni su, smiju se, prijateljski su nastrojeni, jedna žena je danas čak bosa hodala po uredu i sadila neke biljke, ne muče se, imaju dovoljno posla i stresa s jedne strane, ali s druge strane su opušteni, nisu u grču, vjeruju u proces.

I tu firmu sam odabrala upravo zbog toga. Mi kada smo se vidjeli na prvom razgovoru i zatim svim ostalima, energetski smo se baš poklopili.

Ja funkcioniram kao i oni.

Igram se. Ali sam odgovorna i profesionalna.

I to želim prenijeti dalje.

Jer ako mene pitaš, jedini razlog zašto smo se pomirili jedni s drugima nakon svađe kao djeca je taj da se možemo igrati dalje. Za mene su igra i zezancija dio rasta i mislim da bih bez toga uvenula.

Razmisli koji dio tebe pregrčevito se drži i oko čega si nezadovoljna, a zatim se pitaj možeš li ipak na to gledati na drugačiji način i malo popustiti uzde.

Što je najgore što se može dogoditi?

Pozivam te da se pridružiš “summer edition” grupnom programu gdje ćeš korak po korak učiti kako ostati dosljedna, ali bez puno mrštenja.

Program je mogućnost da se unutar grupe posvetiš onome što želiš i posvetiš procesu tako da se za godinu dana možeš okrenuti i reći sama sebi: “Wow. Vidi što sam sve postigla.”

Tako da ne opterećuješ samu sebe, nego da sjedneš i stvarno kreneš raditi na onome što ti je važno.

Sve informacije su na linku: https://docs.google.com/forms/d/1Q-S7aoSGN7oTDLFlervtXaX4AsRD2BE-9o5VwrMTDA4/edit