Jedna od najvažnijih stvari koju sam ove godine naučila je da ne možeš zapravo čuti sebe ako ne čuješ što ti poručuje tvoje tijelo.

I to ne mislim samo u trenutku kad se razboliš jer si se previše forsirala i prelazila vlastite granice, nego u tvojoj svakodnevici.

Ja sam dugo, dugo bila samo u glavi jer je to bio način da preživim najgore i iskopam se iz sranja.

I jako sam zahvalna svom umu koji je fokusiran i discipliniran, ali sam tek nedavno naučila da ignoriraš dobar dio svog kapaciteta ako se oslanjaš samo na um.

Naučila sam sve više osvještavati tijelo.

Kako to možeš napraviti?

Uzmi nekoliko pauza u danu, ako treba, stavi alarm kao podsjetnik. Osvijesti gdje se nalaziš, gdje sjediš, je li ti udobno, jesi li napeta, kako dišeš, moraš li na WC, jesi li gladna ili žedna.

Primijeti kako osjećaš tijelo iznutra.

Primijeti koja je emocija prisutna i nemoj je samo imenovati.

Probaj osjetiti KAKO je doživljavaš.

Koju senzaciju osjećaš, a ne samo vrtjeti misli po glavi.

Ako si ljuta, kako osjećaš ljutnju?

Kako se manifestira u tijelu?

Zašto je ovo važno?

Zato što se ovako bolje povezuješ sa sobom.

Ovo nije "rješenje za sve probleme", ali je velika pomoć da kada si uzemljena i povezana, lakše razaznaješ svoje misli.

Ne donosiš odluke iz preplavljenosti, nego prvo umiriš nervni sistem.

Danas sam jednu klijenticu vodila da se udobno smjesti i zatvori oči, iz par slika s kojima se povezala i s boljim shvaćanjem uloga u kojima se nalazi, brzo je dobila jasnoću, otvorila oči i posložila stvari na mjesto.

Sposobnost da čuješ drugoga je jako važna.

Isto kao što je važno da čuješ sebe.

Svoj rad zato usmjeravam prema tome da naučiš što s onim dijelovima sebe koji nemaju jezik - koji su kao onaj osjećaj "kada znaš da je nešto off", a ne možeš to racionalno objasniti.

Da, iza ovoga se mogu skrivati greške u razmišljanju, ali može se skrivati i velika mudrost.

Kada sam prije nekoliko mjeseci upoznala jednog muškarca, na prvi pogled sve je bilo dobro, dapače, divno, baš po mojoj mjeri.

Ali.

Ali osjećala sam da tu ima još nešto i da mu ne vjerujem 100%.

Nisam mogla uperiti prstom u to što me točno smetalo.

Sjećam se kada sam jednog dana sjedila u fotelji kod svoje terapeutkinje u Kölnu kojoj sam tada išla.

Ona me vodila malo kroz to da osluhnem sebe pa me pitala što mi govori osjećaj u trbuhu.

Zatvorila sam oči, osjetila, otvorila oči i jasno i glasno rekla "Ne".

Moje tijelo kaže "Ne".

Nisam se poslušala i održavala sam tu vezu dok nisam dobila dokaze da sam cijelo vrijeme znala i bila u pravu.

Želiš krenuti raditi na onome što želiš, ali ne uspijevaš sama izaći iz kruga u kojem se vrtiš, javi se da poradimo na tome zajedno.

Ove godine primam još svega par osoba za rad 1:1 jer mi je kapacitet skoro na maksimum.

Spremna si za promjenu? Javi se ovdje.