Ima onih dana kada se događaju takve stvari kada shvatiš da nema smisla živcirati se jer će sve biti samo gore.

Povisiti prag tolerancije na frustraciju počela sam govoreći “nema veze” za stvari koje su me prije smetale.

Djeca proliju vodu po podu - “nema veze”.

Kasnim na posao zbog gužve na cesti - “nema veze”.

Dobijem kaznu za prebrzi vožnju - “nema veze”.

”Nema veze” su počele dobivati stvari na koje više ne mogu utjecati i oko kojih se nema smisla nervirati.

I dobro.

Ali život te uvijek testira, na ovaj ili onaj način. Testira te kao danas lice žene kod koje idem na laser kada sam ležala kod nje i nisam ni trepnula od boli. Pogledala je u mene i pitala: “Ha? Ne boli ništa?” i pojačala jačinu lasera dok nisam trznula i vrisnula od boli.

Danas sam kasno završila sa svim obvezama i odlučila prošetati do dućana, a već je bio pao mrak.

Uzela sam svoje curice, večer je bila topla, Hanna je sjela na bicikl, a Marie u kolica.

Bacila sam smeće, otišla do dućana i pred stanom shvatila da sam izgubila ključeve od stana i auta.

Nije bilo “nema veze.” Vratila sam se istim putem do dućana i tamo pitala jesu li možda našli ključeve.

Nisu. Umorni radnici već su se spremali za zatvaranje i nisu brinuli oko nekog tamo ključa.

Vratile smo se nazad i moja starija kćer mi je rekla da je razočarana u mene jer sam izgubila privjesak kojeg mi je ona poklonila.

Nije bilo “nema veze”. I ja sam bila neraspoložena zbog toga.

Otišla sam po rezervne ključeve kod bake i djeda i pitala susjedu da mi posudi ključeve od smeća.

Hanna, Marie i ja ušle smo unutra, upalila sam svjetlo na mobitelu i gledale jesam li možda tamo izgubila ključ ili ga slučajno bacila u smeće.

Počela je polako padati kiša.

Još smo jednom otišle do dućana i provjerile je li ključ nađen.

Nije.

Vratile smo se nazad u stan i u međuvremenu sam dobila poruku od susjeda kojeg je ostavila žena prije par mjeseci i odselila se sa sinom van iz stana.

Taj čovjek ne zna riječ njemačkog.

Ona, kada je otišla, uzela je iz inata sa sobom internet ruter i on je ostao bez interneta.

On je došao do mene i pitao me mogu li mu dati lozinku svojeg wifi-ja.

On uvijek uzima moje pakete i pomislila sam zašto ne, to mi je susjed i neću propasti ako mu dam lozinku. Dan kasnije donio mi je bombonijeru da mi zahvali.

Onda je to saznala moja bivša susjeda i njegova bivša žena i na kraju se naljutila na mene.

Nisam znala što da kažem osim “nema veze”.

Imam dovoljno svojih problema.

Onda je on dobio prvo pismo od grada gdje počinje proces njihovog razdvajanja, rješavanja financija i svega ostalog.

Kao što rekoh, čovjek ne zna riječ njemačkog.

Opet je došao na moja vrata i pitao me mogu li mi pomoći s tim pismom.

Mogu, ispunili smo sve, dala sam mu kuvertu i sve smo pripremili.

Dan kasnije donio mi je čokoladu.

Danas u cijelom ovom kaosu s ključevima, on mi piše (na google translate ukrajinski - njemački) da mu je stiglo još jedno pismo i pita me mogu li mu pomoći.

Ja sam konačno ušla u stan, stavila djecu spavati pomalo uzrujana i razmislila kako da riješim ovu situaciju s ključevima i koliko će me to koštati.

U dućanu sam, među ostalim, kupila čokoladu koju dugo nisam jela; Tony’s s karamelom i keksom.

Nakon što sam opet pretražila torbu i kolica i jaknu, otvorila sam čokoladu i sjela.

Ugledala sam vijesti o nestanku dvogodišnje djevojčice. Smrzla sam se na trenutak i pomolila da se dijete brzo nađe.

Sjetila sam se svojih ključeva i kako, nakon ovakvih vijesti ipak “nema veze” što sam ih izgubila.

Susjed je došao i donio novo pismo.

U pozadini je gorila televizija i utakmica Egipat : Hrvatska. Kako nisam našla live prijenos na hrvatskom, našla sam neki egipatski prijenos na arapskom.

Susjed i ja sjedili smo jedan preko puta drugog i razmijenjivali smo svoje google translate poruke ne razmjenjujući puno riječi.

Kada je otišao, ubrzo je opet pokucao i donio mi je bocu finog vina i paket kuverti.

Zahvalila mu. Nisam se ni trudila reći da ne treba.

Treba.

Htjela sam gledati utakmicu, a ne sjediti s njim i rješavati njegove papire i probleme.

Sjela sam konačno gledati utakmicu i shvatila da je palo već nekoliko golova koje upće nisam vidjela.

Shvatila sam da sam već pojela više od pola čokolade.

Kako sam uživala u komadićima karamele dok se čokolada topila u ustima, sjetila sam se da sam danas pročitala članak kako u puno tih čokolada to uopće nije npr. med ili karamela nego kukci.

Pronašla sam listu kukaca u Europskoj Uniji koji su dozvoljeni u proizvodnji hrane.

Sjeti se toga drugi put dok jedeš Kinder Schokobons.

Just saying.

Nema veze i da jedem kukce, pomislila sam.

Nakon ovakvog dana, stvarno više “nema veze”.