Sjela sam krenuti pisati newsletter i onda sam kroz otvorena vrata čula cvrčka, stala, osluhnula i shvatila da ću propustiti zalazak sunca ako sad ne izađem van.

Ostavila sam mobitel i pogledala u nebo.

Shvatila da je dan bio takav da iskreno, nisam stala od ranog jutra.

Ne znam je li ti poznat taj osjećaj kada odlučiš odmoriti navečer i onda shvatiš da ti misli i dalje jure sto na sat?

Konstantno upijanje novih informacija, žurba i donošenje odluka treniraju naš mozak da stalno budemo spremni na ono što će se dogoditi iduće.

Alarmbereitschaft kažu Nijemci.

I samo zato što smo navikli na takvo funkcioniranje, ne znači da ga trebamo prihvatiti.

Kada samo reagiraš na sve što se događa oko tebe, ne daješ si priliku da staneš i doneseš svjesnu odluku koja nije u skladu s trenutnim impulsom.

If we’re always reacting, we are never responding. 

Pročitala sam nedavno negdje.

Stani.

Daj prostora svojem umu koji promatra stvari, ne samo ovom koji reagira non stop na sve.

Ako su ti ramena podignuta, zubi stisnuti, disanje plitko, pokušaj:

1. Udahnuti duboko par puta.
2. Opustiti mišiće.
3. Osluhnuti vlastitu intuiciju.
4. Zapitaj se što ti je potrebno u ovom trenutku.

Kada usporiš, tvoji odnosi postaju kvalitetniji jer više i pažljivije slušaš.

Tvoja intuicija se izoštrava jer se učiš maknuti s autopilota.

Usporavanje ti pomaže da paziš što govoriš i svjesno biraš riječi koje upućuješ sebi i drugima.

Usporavanje ti daje mogućnost da budeš prisutna i svjesna onoga što radiš.

Ne želiš izgorijeti.

Želiš pustiti korijenje.

-

U skladu s gore napisanim, ne želim te požurivati, ali te podsjećam da upisi na grupni program traju još 4 dana: https://docs.google.com/forms/d/1Q-S7aoSGN7oTDLFlervtXaX4AsRD2BE-9o5VwrMTDA4/edit

Radimo ciljano, fokusirano, svjesno. Sa cvrčcima u pozadini. ⛵️