Zadnjih par dana razmišljam kako nam ovo uglavnom nitko neće reći.
Jer industrija voli kad si zauzeta, kad si pod stresom, kad si uvjerena da “moraš još samo ovo” da bi zaslužila odmor, priznanje ili mir.
Nitko ne zarađuje od toga da znaš:
Sloboda ne dolazi kad sve stigneš.
Sloboda dolazi kad prestaneš pokušavati biti superžena.
Ona koja sve radi sama.
Koja ne traži pomoć jer “joj je lakše sama”.
Koja stišće zube i ide dalje, iako joj tijelo viče da stane.
Koja je uvijek tu za sve, osim za sebe.
Možda si to i ti, bila sam i ja. I još uvijek mi je zadatak podsjetiti se kada stati.
Superžena izgleda hrabro, ali se zapravo iza toga skriva iscrpljenost s maskom.
Jer ona sve stiže, ali ne osjeća.
Ne diše.
Ne staje.
Ne dopušta da je itko podrži.
I što je najtužnije: Ne vjeruje da vrijedi ako ne daje više, ako ne radi bolje, ako ne uspijeva brže.
Zato moj posao definitivno nije da ti dam još jedan plan.
Moj posao nije da ti napravim savršeni raspored i “rutinu za uspješne žene”.
Moj posao je da te podsjetim.
Da možeš biti snažna i nježna.
Da možeš graditi i odmarati.
Da možeš željeti više bez da se pri tom izgubiš.
Zato radim s ženama koje već sve “znaju”, koje imaju kapacitet i viziju, ali odgadjaju ono što im je najvažnije.
I umorne su od stalnog dokazivanja svima drugima.
Ono čemu te ja učim je Disciplina iz Ljubavi™ , ne kao sustav kontrole, nego kao put prema sebi.
Disciplina koja ne traži da se natjeraš, nego da staneš i pitaš:
Što mi je stvarno važno i kako to mogu njegovati s poštovanjem?
Ako si ovo pročitala s knedlom u grlu možda je zaista vrijeme za tebe, ne da dokažeš još jednom koliko možeš, nego da si dozvoliš da budeš slobodna.
Ne zbog toga što si sve “završila”, nego zato što više ne moraš za sve druge osim za sebe.
U ovom videu poslušaj zašto ti se čini da stalno nešto radiš, a ništa ne stižeš i kako u svemu tome zaboravljaš sebe.
0 comments