Dok sam razmišljala što bih ti danas željela poručiti, odlučila sam se da ti želim postaviti pitanje.

Nakon spoznaje dijagnoze (ako ona postoji) i kretanja u postupke vjerojatno si si nekoliko puta rekla ''Bila bih dobra majka. Voljela bih svoje dijete. Postupala bih najbolje što znam'' i u to vjerujem jer bi to zaista bila istina.

Kako vrijeme odmiče, menstruacije dolaze usprkos tvojoj borbi i želji da ostaneš trudna, pogotovo nakon godina pokušavanja i neuspjelih postupaka nada se povuče negdje u pozadinu i ti možda više i ne vjeruješ.

Teško je, svakim putem je taj postupak teži. Opet znaš što te čeka, opet će biti prisutna fizička bol, ali prava majka i to istrpi za svoju bebu. Teška je ona emocionalna bol nakon postupka kad se ne ''uhvati''. Kad opet treba proživjet taj gubitak šanse da postaneš majka. Kad se opet treba motivirat za daje (a uz to ide život)- i dalje ideš na posao, obavljaš sve svoje obveze uz taj teret koji znaš samo ti. Samo ti znaš kako je teško prolazit kroz to.

Prisutna je anksioznost i to je normalna pojava, ali nekako se opet skockaš i ideš dalje. Nadam se da je partner s tobom, uz tebe. Nadam se da nisi sama.

Do sljedećeg se postupka opet negdje pojavi NADA i djelom joj vjeruješ, djelom ne. Jer toliko si se puta već razočarala.

Ovu su tek neke od faza kroz koje si prošla ili trenutno prolaziš ili nisi spremna prolazit pa si na čekanju.

Tim putem kojim ideš odabrala si jer si se odlučila suočit na svoj način.

Taj put je samo tvoj i ti znaš kako je bit na njemu.

Na tom putu te pitam- jesi li zamišljala svoju bebu kako te čeka tamo gdje ideš?

Jesi li ikad u svojim mislima ili naglas razgovarala s tim djetetom? Vjeruješ li da te negdje čeka? Vjeruješ li da ćeš biti majka?

Kako su emocije u toj fazi negirane jer su same po sebi teške- teško je osjećat ih, jedna od tehnika koja bi mogla pomoći na tvom putu je zamišljanje djeteta, osvještavanje svoje uloge buduće majke, iskazivanje poštovanja prema sebi, postupku, bebi.

Pokušaj se na nekom mirnom mjestu postavit na mjesto buduće majke, pogledaj tu bebu, zamisli je, daj joj oblik, miris, boju i značaj. Pokaži joj koliko je čekaš i koliko ti je bitna.

Ukoliko ti je to teško i ne znaš kako bi krenula, slobodno se javi za rad.

Uz određene tehnike poticanja na svjesnost i priznavanja onoga što jest, ponekad je potreban još taj jedan dijelić mozaika koji se treba posložit da bi se došlo do cilja. Ne zanemaruj svoje misli, osjećaja ma koliko teški bili.

Ti nisi stroj.

Ti si osoba koja želi postati mama i to je najiskrenija želja koju imaš.

Ne moraš se sama borit.

GRUPA PODRŠKE

INDIVIDUALAN RAD

Najljepše te pozdravljam i šaljem puno sunca :)

Sanja