Bok, drage borbene žene.

Danas je na rasporedu par riječi o stanju uma, tijela i emocija koji znaju biti prisutni tijekom procesa ili postupaka ili pak u pauzi. Za sve je potrebna motivacija koja pokreće misli, emocije i tijelo.

Bez obzira na to stojiš li na mjestu, čekaš li postupak, ako si odustala i jednostavno si odlučila uživat u ljetu, za svaku je situaciju potrebna čista glava i prepoznate emocije.

Što kaže glava? Misli su često one koje te opsjedaju? Poput:

''Trebala bi još na ovaj postupak i onda malo stani.''

''Što ako baš taj bude uspješan?''

''Trebala si jučer imati odnos, danas je možda kasno.''

''Kakva ćeš biti majka ako tako lako odustaješ?''

Da, to su misli koje ti šalje tvoj unutrašnji kritičar- onaj glas koji te nikad ne pohvali nego ti nabije osjećaj krivnje čak i kada radiš sve kako treba.

Što kaže tijelo? Šalje li ti kakve signale? Poput:

• prehlade
• narušen imunitet
• ukočenost
• umor

Tijelo je tvoja pojava, ono što te prezentira ispred drugih, ali ujedno i tvoj jedini nositelj. Tvoje tijelo zaslužuje da se o njemu brineš na zdrav način, da mu ne zamjeraš jer ne može začet, da ga podržavaš i da znaš da je tvoje tijelo jedino koje imaš. Pa nije li u redu i dati mu malo odmora?

Što govore tvoje emocije? Jesu li zbunjene, čuješ li ih?

Tijekom nemogućnosti začeća, emocije su najčešće blokirane jer glava ''vodi'' igru. Emocije su kroz neplodnost teške, čak nepodnošljive jer su nabijene neugodom, težinom i osjećajem ''ako stanem- raspast ću se''.

Emocije se nakupljaju u tijelu i traže izlaz- najčešći izlaz emocija iz tijela su simptomi koje tijelo ima poput konstantnog umora, bolova u kostima, mišićima, napetost, mučnine, grčevi u želucu ili crijevima.

Što sa glavom, tijelom i emocijama? Kako da ti bude lakše?

ODGOVOR JE: osvijestiti sebe!

Težiti ka harmoniji i balansu dijelova sebe. Kako?

Tako da se osluškuješ, prepoznaješ svoje potrebe i zadovoljiš ih na način kako te pita. Ako tijelu treba odmor jer si napeta, pod stresom- odi sama na plažu, čitaj knjigu ili pak treniraj. Imaj neki svoj način opuštanja i dovođenja u balans. Znaš da su tijekom začeća bitni hormoni koji ne smiju biti u disbalansu?

Ako glavom lutaju misli o neuspjehu, o tome kako nikad nećeš postati majka, kako lako odustaješ, kako ne valjaš i slične teške riječi koje ti se motaju po glavi- te misli samo zapiši i preoblikuj ih u rečenice koje će postati motivirajuće poput:

''Uspješno se nosim sa dijagnozom.''

''Želim biti mama i vjerujem da me moja beba čeka.''

''Ako uzmem pauzu da se sredim, ne znači da sam odustala.''

''Moje tijelo će znat kad ostat trudno.''

''Moje misli bit će usmjerene na moju snagu.''

''Prihvaćam tugu, plač i ljutnju- nije lako biti u ovom procesu.''

Sada kada si na trenutak stala, pročitala ovo pismo i osvijestila koliko je važno prepoznati i prihvatiti svoje stanje koje je skup senzacija u tijelu, emocija i misli- što ćeš napraviti za sebe?

Kako ćeš sama sebi pomoći da se ''skupiš'' i prihvatiš sve što ti dolazi?

Jer život se i dalje događa, tu je za tebe. Daj mu šansu, ali uzmi u obzir prvenstveno sebe.

Ako ti mogu još kako pomoći- piši :)

Lp,